Muslimansko muallimsko i imamsko društvo za Bosnu i Hercegovinu, prvo staleško društvo kod bosanskohercegovačkih muslimana, formirano je 11. septembra 1909. godine. Ovo društvo je u ljeto 1910. godine, odlučilo pokrenuti vlastiti list pod nazivom “Muallim” (Učitelj). List je, kao mjesečnik, počeo izlaziti oktobra 1910. godine na bosanskom jeziku, pisan arapskim pismom (arebicom). Nekoliko brojeva ovog lista, imali su priloge štampane latinicom, najčešće na dva lista. Časopis je izlazio redovno, s tim da je izašlo nekoliko dvobroja, na šesnaest stranica, formata knjige.

List “Misbah” kao “organ udruženja bos.-herceg. Ilmijje”, pokrenut u novembru 1912, izlazio je dva puta u sedmici, na osam strana, pisan arebicom, latinicom i ćirilicom. Nakon dogovorenog ujedinjenja Muslimansko muallimskog i imamsko društva za Bosnu i Hercegovinu Organizacijom ilmijje Bosne i Hercegovine, oba lista su u potpunosti prestala izlaziti. Posljednji broj “Muallima” izašao je u septembru 1913. godine. Ukupno je, za tri godine izlaženja, izašlo 36 brojeva lista “Muallim”, dok je posljednji broj “Misbaha“ u martu 1914. godine.

 

Nakon ujedinjenja, 1914. godine pokrenut je novi list pod imenom „Jeni misbah“ kao organ Udruženja bosansko-hercegovačke ilmije. List je izlazio svakog četvrtka latinicom, ćirilicom i arebicom na našem jeziku, ali i sa prilozima na turskom jeziku. Zbog izbijanja Prvog svjetskog rata izašlo je samo 19 brojeva ovoga lista.

U posljednjem broju u tekstu pod naslovom “Poruka muslimanima“, reisu-l-ulema Čaušević naglašava da “nam je dužnost, da poštujemo tuđe dobro, da štitimo nemoćnog, i pomoć mu pružimo u svakoj prilici … svome bližnjem, svome komšiji bez razlike vjere, u ovim ozbiljnim vremenima u pomoć priskoče … budemo obazrivi i promišljeni, da svakom dobrim zajmimo… Povrh svega bojati se Božijeg gazapa, jer nanositi drugom štetu spada megju najteže gjunahe, …“ (Jeni Misbah, III/1914, br. 19, str. 4).

Na istoj stranici Uredništvo piše, najavljujući prestanak svoga izlaženja:

“Rat, svjetski rat je na našem pragu. Nema više mjesta kojekakvim teorijama, niti se imaju kad pretresati pitanja kulturno-političkog značenja. Nema se kad razmišljati ni o narodnom prosvjećivanju, jer vršenja državljanskih i patriotskih dužnosti mora sad da obuzme cijelo biće naše. “J. Misbahu“ koji se bavi samo gore istaknutim pitanjima nema dakle više mjesta. I s toga ga privremeno obustavljamo. Pretplatnici radi toga neće osjetiti nikakve štete. Dok pregrmi ova ratna oluja, i dok se bar približno mogne prijeći na izvađanje našeg programa – mi ćemo, inšallah, opet nastaviti. Sad i dotle možemo samo da toplo i bratski preporučimo nasihat našeg dragog vjerskog poglavice i njegovu očinsku uputu … Budimo u svakom pogledu korektni, vršimo svoje dužnosti i poštujmo druge, pa da i mi budemo poštovani. Pamtite to! … U to ime “allaha amanet!“ …

 

Na prijelazu između 1936. i 1937. godine (Ramazanski bajram 1355. hidžretske godine, decembar 1936. – januar 1937.) pokrenut je časopis “El-Hidaje“ koji je bio glasilo istoimene “El Hidaje“, ili Organizacije ilmijje Kraljevine Jugoslavije, koja je imala sjedište u Sarajevu i koja je tu osnovana 1936. godine.

“El-Hidaje“ je imala svoju prepoznatljivu formu, ustaljene rubrike kao što su originalni članci, prijevodi, vazovi, hutbe, pregled novih knjiga, vijesti iz islamskog svijeta, izvještaji o mevludskim svečanostima, citiranje drugih časopisa i publikacija, pregled društvenih aktivnosti ili “društveni glasnik”, nekrolozi, itd. Časopis je, najčešće u originalu, donosio kur’anske ajete i hadise, a objavljivao je i priloge iz pobožne poezije. Časopis je objavljivao i fotografije svojih zaslužnih ljudi.

Časopis “El-Hidaje“ je potom redovno izlazio do 25. februara1945. godine, kada je štampan posljednji broj.

 

Takvim-kalendar 1933. godine za za hidžretsku 1352/52, odnosno 1934. godinu počelo je izdavati Vrhovno starješinstvo Islamske vjerske zajednice u Beogradu. Do 1942. godine Takvim je izdavalo Vrhovno starješinstvo Islamske vjerske zajednice. Ova godišta takvima su izdata na latinici, ćirilici i arebicom, sve u jednom svesku. Od 1943. do 1948. godine Takvim je izdavala sarajevska knjižara Hadži Ahmed Kujundžić. Za 1950. godinu Takvim je izašao kao prilog službenog Glasnika IVZ u formi kalendara s ramazanskim vaktijama.

Od 1951. godine Vrhovno islamsko starješinstvo u FNRJ ustupa štampanje Takvima novoosnovanom Udruženju ilmijje, koje će biti izdavač Takvima do 1997. godine, kada njegovo izdavanje preuzima Rijaset Islamske zajednice u BiH.

15. septembra 1970. godine pokrenut je “Preporod“ kao “Glasilo Udruženja Ilmije za SR Bosnu i Hercegovinu“, i kao takav izlazio je sve do 31. decembra 1979. godine kada ga preuzima i dalje izdaje Starješinstvo za BiH, Hrvatsku i Sloveniju.

I kao što je “El-Hidaja“ dvojice urednika, Mehmeda Handžića i Kasima Dobrače, imala pred sobom zadaću afirmiranja razumljiva i pogodna jezika koji kazuje o islamu u ovdašnjem bosanskom islamskom postojanju i razumijevanju vjere, tako se i misija lista “Preporoda“, od samog njenog početka, sastojala u plasiranju pogodna jezika unutar jednog validnog razumijevanja islama, odnosno plasiranju našeg shvatanja islama unutar tako odnjegovanog jezika. Sa “Preporodovih“ stranica su bosanskohercegovački imami, profesori i učenici Gazi Husrev-begove medrese, kao i spram islama otvorena muslimanska inteligencija, zaimali i usvojili osoben jezik, rekli bismo, ovdašnjim zavičajem obilježen islamski jezik, i stekli svoju vlastitu islamsku artikulaciju bosanske muslimanske vjerske i društvene stvarnosti. Husein Đozo (1912–1982), Hilmo Neimarlija, Aziz Kadribegović, Mehmedalija Hadžić, Ismet Veladžić, te doista brojna plejada urednika i saradnika, koja je došla domalo kasnije, kao što su dr. Ahmed Smajlović (1938–1988), dr. Jusuf Ramić i mnogi drugi, imala je svoje najšire a veoma prisno zajedništvo u jeziku ovdašnje artikuliranog islama, u diskursu koji je oblikovala spomenuta generacija i koji je intelektualno oblikovao tu generaciju. Preporodovi protagonisti iz doba stasanja ovog lista prije 1980-e, iz kruga oko Huseina Đoze, tada mladi ljudi (Hilmo Neimarlija, Aziz Kadribegović, Mehmedalija Hadžić, Ismet Veladžić, Fikret Karčić…) živjeli su slobodu ove novine kao slobodu svoje vlastite vjere ili svoga vlastitog sopstva.

Za savremeno islamsko mišljenje u Bosni i Hercegovini list “Preporod“ je značajan s obzirom na svoju jezičku artikulaciju kao i svoju duhovnu opredijeljenost. Naime, u “Preporodovom“ načinu govora mnoge generacije ilmijje: imama, hodža, muderisa i intelektualaca progovorile su i našle svoje najprisnije zajedništvo.

Druga jednako tako važna dimenzija lista “Preporod“ jeste njegovo dokumentarno važenje. “Preporod“ je od samog početka uvažavao jednu svoju zasebnu kategorizaciju i klasifikaciju događaja, posebno iz perioda sedamdesetih i osamdesetih godina XX stoljeća. Također, “Preporod“ je kao glasilo “Udruženja ilmijje u Bosni i Hercegovini“, a i kasnije, kao list Islamske zajednice, izvještavao o staleškim pitanjima imama, muallima i hatiba, te hodža općenito, također, kao glasilo “Udruženja ilmijje u Bosni i Hercegovini“, list “Preporod“ je bio vrelo stavova tog udruženja prema aktuelnim društvenim zbivanjima, kao i bilten iz koga se može čitati atmosfera međureligijske saradnje u Bosni i Hercegovini posredstvom drugih vjerskih udruženja.

Napokon, treća važna oblast koju “Preporod“ raskriva na svojim stranicama jeste tretman Islamske zajednice kao subjektiviteta, kao hijerarhije, kao alimske i ulemanske institucije. U ovom je aspektu “Preporod“ i ogledalo, i posmatrač, i kritičar, i pratilac Islamske zajednice kao institucije. “Preporod“, je dokument na temelju kojeg se vidi djelo i djelovanje Islamske zajednice po dubini i širini, sa odjecima, odgovorima i komentarima datim perima uredništva, redakcije, novinara, čitateljstva, odnosno stvarnosti same.

 

Prvi broj Muallim-a kao islamske revije štampan je u oktobaru 1990. U ovoj etapi štampano je ukupno 68 brojeva Muallima, završno sa majem 1998. godine.

U Uvodniku prvog broja Muallima pod naslovom, “Zašto Muallim?“, objašnjeni su razlozi pokretanja časopisa: „… da se pokrene jedan islamski list, koji bi bio lišen svakog institucionalnog ili sistemskog patronata, koji bi kao takav bio glasilo svih zdravih subjekata u Zajednici“.

U ovom i svim narednim brojevima, Muallim se tematski bavio pitanjima statusa imama, odnosima i previranjima unutar Islamske zajednice, društvenim previranjima uslovljenim društveno-političkim kontekstom, odgovronošću za stanje muslimana, ratnim temama te socijalnim i općenito društvenim temama značajnim za muslimane u BiH. U brojevima iz postratnog perioda dominiraju teme o ulozi i značaju uleme (Ilmijje) u odbrani Bosne i Hercegovine, poginulim imamima, statusu njihoviha porodica, izbjeglicama, šehidima, jetimima, društvu ali i o bošnjačkoj politici. 1996. godine dolazi do “sukoba“ na relaciji Rijaset – Udruženje ilmijje, povodom Rijasetovog štampanja kalendara (Takvim) za 1997. godinu, jer je Ilmijja tradicionalno desetljećima izdavala Takvim. Prema pisanju iz narednih brojeva Muallima, uočljivo je da su se odnosi na relaciji Rijaset – Udruženje ilmijje zaoštravali. Povodom rasprave o novom ustavu Islamske zajednice, 1997. godine “Muallim“ dao svoj doprinos, posebno kad je riječ o statusu imama, što je sasvim i opravdano, jer je “Muallim“ bio prioritetno njihov list:

“Sa ponuđenim ustavnim odredbama vezanim za službenike Islamske zajednice ne može se kazati da je napravljen ikakav kvalitativni pomak. Naprotiv, na osnovu datih prijedloga oni se tretiraju kao radna snaga koja ima samo obaveze. Koliko god je značajna uloga Islamske zajednice u našem narodu isto toliko je značajna uloga imama, hatiba i muallima u Islamskoj zajednici. Oni su motorna snaga Zajednice i od njihovog rada ovisi ukupan vjerski život. Njihovo mjesto u Zajednici treba biti definirano shodno ulozi i značaju kojeg imaju u njoj. Zbog toga držimo da je napravljen previd kada je ispuštena odredba o pravu na strukovno udruživanje unutar Zajednice. Negirati vjerskim službenicima to pravo značilo bi negiranje tradicije takvog organiziranja starog 85 godina, pa i više.“ (Muallim, broj 54, mart 1997, str. 4)

  1. novembra 1997. godine, održana je vanredna skupština Udruženja ilmijje, a “Muallim“ prenosi riječi predsjednika Halila Mehtića, iz kojih se čita da odnosi na relaciji Ilmijja – Rijaset ne funkcionišu.
  2. novembra 1997. godine, Rijaset je na svojoj sjednici prihvatio “preporuku Vjerskoprosvjetne službe da se osiguraju uvjeti reorganiziranja Ilmijje unutar Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini, a u skladu sa odredbom člana 72. Ustava Islamske zajednice kojim je predviđeno da: “U okvirima Islamske zajednice mogu se osnivati udruženja. Rad udruženja uređuje se statutom. Statut donosi Skupština udruženja a potvrđuje ga Sabor.”
  3. novembra 1997. godine, hafiz Halil ef. Mehtić je odlukom Sabora razriješen dužnosti zeničkog muftije. Hfz. Halil Mehtić je bio predsjednik Udruženja ilmijje gotovo osam godina, sve do 1997. godine, kad je od strane Rijaseta (i reisu-l-uleme dr. Mustafe Cerića) smijenjen kako sa tog položaja, tako i sa položaja muftije zeničkog.

Na istom zasjedanju Sabora, na kome je u novembru, 1997. godine razriješen Mehtić, donesen je i novi Ustav IZ-a, kojim je rad Udruženja uokviren u institucije Zajednice. Kao epilog ovog sukoba Udruženja ilmijje i vrha Islamske zajednice, i “Muallim“ će prestati da izlazi. Udruženje ilmijje će tada prestati izdavati i prvi islamski ilustrovani mjesečni časopis za djecu, “Kevser”, koji je pokrenula februara 1995. godine.

  1. aprila 2000. godine štampan je prvi broj tromjesečnog časopisa za odgoj i obrazovanje – Novi Muallim.

 

Osim seminara za imame i tribina, koje će zasigurno ostati vrijedna svježa tekovina djelovanja Udruženja ilmijje, te časopisa Novi Muallim djelovanje Udruženja ogleda se i u kvalitetnom izdavaštvu. Lista izdanja Udruženja ilmijje, koja slijedi, u proteklom periodu svjedoči i vidljivo pokazuje insistiranje na tretmanu savremenih pitanja islama, dijaloga među vjerama i kulturama, problemima i izazovima globalizacije, medijskog tretmana islama i muslimana na Zapadu, itd.

  • MEĐUNARODNI TRIBUNAL U HAGU, Smaragda Klino, Sarajevo 2000., izdato u saradnji Rijasetom IZ i GLASNIKOM Rijaseta IZ
  • VODIČ ZA ISLAMSKO DJELOVANJE, Hisham Altalib, prijevod Velida Selmanagić, Sarajevo
  • BITI EVROPSKI MUSLIMAN, Tariq Ramadan, prijevod s engleskog Fikret i Hamida Karčić, Sarajevo, 2002.
  • VJERA, NAROD I DOMOVINA: hutbe, govori i intervjui, Mustafa Cerić, Sarajevo, 2002.
  • ATLAS ISLAMSKOGA SVIJETA, grupa autora, Sarajevo, 2003.
  • IMAMI ŠEHIDI: monografija, Muharem Omerdić, Sarajevo, 2005.
  • EVRO-AMERIČKI MUSLIMANI I BUDUĆNOST ISLAMA, Tarik Ramadan, prijevod: grupa prevodilaca, Sarajevo, 2007.
  • KA OBNOVI ISLAMSKE MISLI: bošnjačko razumijevanje islama u 20. stoljeću, Zbirka tesktova, Sarajevo, 2009.
  • KO GOVORI U IME ISLAMA: šta milijarda muslimana zaista misli? John L. Esposito, Dalia Mogahed, prijevod s engleskog: Sabina Berberović i Senada Kreso, Sarajevo, 2009.
  • STOPAMA BOŽIJEG POSLANIKA: pouke iz života Muhammeda, a.s., Tarik Ramadan, prijevod s engleskog Fikret Pašanović, Sarajevo, 2010.
  • ISLAMSKA SCENA U BOSNI I HERCEGOVINI: zbornik radova s naučnog kolokvija održanog 5. i 6. jula 2011. godine
  • 100 GODINA UDRUŽENJA ILMIJJE – MONOGRAFIJA, Sarajevo 2012.
  • ISLAMSKA ZAJEDNICA U BIH 1882 -1912 – MONOGRAFIJA, Sarajevo 2012.

 

Udruženje ilmijje IZ u BiH izdaje i godišnji KALENDAR S TAKVIMOM.