Novi Muallim

RELIGIJA JE DOČEKALA VRIJEME VLASTITE SLOBODE, ALI NE I VLASTITU INTERPRETATIVNU RENESANSU

Elvedin Subašić — 2024-02-23

U suočavanju sa (savremenim) izazovima muslimani bi trebali posegnuti za institucijama unutar vlastite vjerske tradicije koje promiču intelektualni potencijal čovjeka. S tim u vezi, akademik prof. dr. Rešid Hafizović smatra da i pored bogatog sadržinskog organona primarnih vrela vjere i sjajnih razdoblja jednog intelektualnog islama koji je prethodne generacije muslimana pozicionirao u vrh znanstvenih, kulturnih i civilizacijskih dostignuća čovječanstva, muslimani danas žive jedan rigidni, okamenjeni, juridički islam u kojemu su odavna zgasnule vatre nekoć raskošnog i kreativnog interpretativnog aggiornamenta (ijtihad). S akademikom Hafizovićem razgovarali smo i o drugim izazovima u današnjici, međuljudskim odnosima koje njeguju ali i ugrožavaju savremeni oblici komuniciranja, međureligijskom i međukulturalnom dijalogu u Bosni i Hercegovini, islamskoj tradiciji Bošnjaka, religijskim vrijednostima i njihovoj promociji kao i potencijalnoj trivijalizaciji u bosanskohercegovačkom društvu, eurocentrizmu te utjecaju politike na religijska učenja i vrijednosni sistem u religijskim institucijama. Ovo je prvi intervju s akademikom Hafizovićem kao profesorom emeritusom, koji je od 2023. godine i novi član Akademije nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine. Akademik Hafizović, koji je bio dugogodišnji profesor na Fakultetu islamskih nauka u Sarajevu i od 2006. godine član Iranske akademije nauka, trenutno je posvećen novim projektima. Na kraju intervjua je predstavio ukratko svoj Leksikon teoloških, filozofskih i sufijskih pojmova čiji sadržinski opseg prelazi 1200 stranica teksta.

Mektepska pouka - temelj duhovnog identiteta

Enes Karić — 2024-02-23

UDK: 37.014:28

Esej se bavi mektebom kao najraširenijim oblikom početne škole ili 'predškole' u tradicionalnim zemljama islama ili najprihvaćenijom formom 'učilišta' za malodobnu djecu, najčešće od pete do desete godine, ali nekada i kasnije. Autor objašnjava značenje riječi mekteb, ulogu vjere islama i knjige Kur'āna u toj školi, objašnjava ulogu pisanja i sricanja slova i riječi Kur'āna u kurikulumu mekteba, k tome, bavi se fleksibilnošću mekteba koja je vidljiva diljem mnogih geografskih područja i kulturalnih zona. Poseban odjeljak ovog eseja bavi se mektebima u Bosni i Hercegovini kroz literaturu i, šire uzevši, književnost. Leksikoni pisaca, poznatih ličnosti i uleme vrlo su značajni izvori o polaznicima mekteba. Iz te građe jasno se vidi višestoljetna važnost mekteba u Bosni i Hercegovini, s jedne, kao i vitalnost islamske kulture, s druge strane.

DJELOVANJE SPREMNOSTI OPRAŠTANJA DRUGIMA NA MENTALNO ZDRAVLJE

Almira Isić-Imamović Isić-Imamović — 2024-02-23

UDK: 613.86

U posljednjih tridesetak godina fenomen opraštanja predmet je proučavanja i istraživanja brojnih psihologa. Riječ je o vrlo složenom fenomenu koji uključuje kognitivne, afektivne, konativne, ponašajne i međuljudske komponente. Postoje brojne definicije oprosta, a jedna od njih ukazuje da je oprost prosocijalna promjena u mislima, osjećanjima i ponašanju uvrijeđene osobe prema osobi koja ju je uvrijedila. Psiholozi su ispitali i utvrdili brojne psihološke odrednice opraštanja, međutim, najvećim dijelom usmjerili su se na ispitivanje djelovanja spremnosti opraštanja drugima na mentalno zdravlje, pa je samim time i cilj ovog rada predstaviti rezultate istraživanja o djelovanju opraštanja drugima na mentalno zdravlje ljudi. Rezultati istraživanja su ukazali da spremnost opraštanja drugima djeluje pozitivno na mentalno zdravlje, tj. da pridonosi smanjenju nivoa anksioznosti, depresivnosti, reduciranju simptoma posttraumatskog stresnog poremećaja, zatim podstiče pozitivno samovrednovanje i razvoj samopoštovanja i nade, te pridonosi porastu kvalitete i zadovoljstva životom. Navedeni rezultati istraživanja podstakli su psihologe i na kreiranje tretmanskih modela i tehnika zasnovanih na podsticanju i učenju ljudi vještini opraštanja.

Mektepska pouka u 2023/2024. godini - analiza, izazovi i smjernice

Enes Svraka — 2024-02-23

UDK: 37.014:28

Autor u prvom dijelu rada čitatelje upoznaje s osnovnim informacijama u vezi s realizacijom mektepske pouke Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini u 2023/2024. godini, o početku i završetku mektepske pouke, primjeni Nastavnog plana i programa i ilmihalima. Zatim slijede informacije o organizacionim jedinicama Islamske zajednice, mešihatima i krovnim organizacijama Islamske zajednice Bošnjaka u dijaspori koje su provele ili pokrenule proceduru prilagodbe Nastavnog plana i programa mektepske pouke za svoje područje, te izradu dvojezičnih ilmihala, tj., na bosanski jezik i jezik zemlje u kojoj žive i rade. U drugom dijelu autor u radu skreće pažnju na dužnosti organa i personalnih nosioca odgovornih dužnosti Islamske zajednice u pogledu organiziranja, obezbjeđivanja uslova, podrške, nadzora i praćenja odgojno-obrazovnog procesa u mektebu. Također, u radu je pažnja skrenuta na kvantitet i kvalitet mektepske pouke u pogledu broja polaznika, broja časova na sedmičnom i godišnjem nivou, te ukupno predviđenom broju časova tokom pohađanja mektepske pouke, obimu sadržaja Nastavnog plana i programa mektepske pouke. U središnjem dijelu rada značajna pažnja skrenuta je na mekteb i mektepsku pouku kao važnu podršku porodici i roditeljima u pogledu odgajanja i podizanja djece. Također, autor ukazuje i na neke izazove mektepske pouke, te ih kategoriše kao općepoznate, specifične, funkcionalne i administrativne. Rad donosi i određene smjernice i preporuke za organiziranje, ustrojstvo, unapređenje, afirmaciju i podršku mekteba i mektepske pouke. Jedan dio rada govori o organiziranju mektepske pouke po modelu mektepskog centra s osvrtom na iskustvo, prednosti, nedostatke i izazove. U završnom dijelu rada autor afirmiše potrebu iznalaženja novih modela materijalne podrške mektebu i mektepskoj pouci, te promociji mekteba. Na kraju rada je afirmativan zaključak za organiziranje i ustrojstvo mektepske pouke.

Mualimsko iskustvo i praksa - priprema i realizacija mektepskog časa

Ibrahim Softić — 2024-02-23

UDK: 37.014:28

U radu se tretira mualimsko iskustvo i praksa u pripremi i realizaciji mektepskog časa. Ispravan odabir metoda i iskren odnos mualim/â i polaznika mekteba presudan je u uspješnosti realizacije mektepskog časa. Mekteb je koncipiran kao nastava tri nivoa dobi od 6/7 do 14/15 godina, i u njemu su uglavnom kombinirane grupe. Zbog složenosti mektepskih grupa i dobne razlike za ostvarenje ciljeva časa u ovako kombinovanim grupama potrebno je veliko umijeće i zalaganje mualima/â. Dobro poznavanje i pronicljivost u sklonosti polaznika opredijeliće mualima/u, uz ostale relevantne faktore, u odabir odgovarajućih metoda rada u struktuiranju nastavnog časa. Stil rada mualima/e i primijenjeni odgovarajući didaktički principi doprinose lakšem ostvarivanju odgojno-obrazovnih ciljeva. Tokom same realizacije mektepskog časa mualim/â treba ostvariti sve ciljeve časa, a u slučaju opstruiranosti od strane polaznika odlučit će kojim ciljevima je u datom trenutku moguće dati prioritet. Polaznike mekteba treba poučavati kako bi kada stasaju bili korisni članovi Islamske zajednice i društva. Za razliku od prije četrdeset godina, kada je didaktičkog materijala za mektebe bilo veoma malo, savremeno okruženje nudi mnogo vizualnog, auditivnog i audiovizualnog sadržaja koje je potrebno što više objedinjavati i činiti dostupnim mualimima/ama, što je i trend u školskim obrazovnim procesima.

Funkcionalna dimenzija mektepske pouke – znanje i vrijednosti

Amir Mahić — 2024-02-23

UDK: 37.014:28

U radu je prezentirana dvokomponentna uloga mektepske nastave, koju s jedne strane čini ponuđeno mektepsko gradivo kojim se polaznicima pruža mogućnost ovladavanja temeljnim znanjem koje predstavlja dovoljnu osnovu za život u islamu, te, s druge strane, utjecaj mekteba na odgoj i formiranje pozitivnih osobina kod mektepskih polaznika.

S ciljem predstavljanja prvospomenute uloge ukratko su analizirani osnovni sadržaji Nastavnog plana i programa mektebske nastave, dok je za detaljniji prikaz odgojne dimenzije izloženo niz teza protkanih uočenim iskustvom i stvarnim odrazom mekteba na kreiranje buduće ličnosti. U radu nisu analizirani mogući negativni efekti niti jedne od dvije uloge mekteba.

Poticanje učenika na kritičko, kreativno i mudro mišljenje u mektepskoj nastavi

Amina Smajović — 2024-02-23

UDK: 37.025:373.3

Učenje je jedna od temeljnih ljudskih potreba. Sastavni je dio čovjekove prirode i, uz povoljne pedagoške poticaje, umnogome je moguće usmjeravati razvoj čovjeka i, posljedično, društva prema (općem) dobru. Međutim, neadekvatno, nedosljedno uplitanje dopušta zaobilaženje i/ili relativiziranje univerzalnih ljudskih vrijednosti što ishodi svedopuštajućim, neprihvatljivim ponašanjima. Učenje je cjeloživotni proces i, kao takav, javlja se u različitim formama i odvija na različitim mjestima, ali iskustva učenja se doživljavaju samo ukoliko dođe do istinske preobrazbe čovjeka. Ovu preobrazbu je moguće postići izmjenom dominantnog pedagoškog modela učenja, odnosno njegovim obogaćivanjem društveno poželjnim vrijednostima. U ovom radu će se najprije eksplicirati vrijednosno upotpunjeni modaliteti učenja, a potom i propitati njihove mogućnosti da odgovore na savremene izazove društva kroz prizmu mektepske nastave.

Ebu Bekir el-Bakilani i njegovo teološko-filozofsko učenjе

Hasan Džilo — 2024-02-23

UDK: 28:14

U radu se razmatra teološko-filozofsko učenje Ebu Bekira el-Bakilanija koji je odigrao značajnu ulogu u postavljanju temelja eš‘arijske škole, obogaćujući je novim metafizičkim sadržajima. Njegov diskurs počinje definiranjem znanja čiji je cilj da dovede do unutarnje izvjesnosti. Vjerovanje je, u dubljem smislu, kognitivna činjenica i ono mora biti epistemološki utemeljeno. Drugo značajno pitanje je rasprava o odnosu Božije suštine i njenih svojstava. El-Bakilani produbljuje ovo pitanje na osnovu nužne logike razuma gdje ocrtava razliku između znanja i znanog, atributa i atribuiranog, dokaza i dokazivog ili između suštine i njenih modusa. Tome dodaje i svoj kosmološki dokaz koji polazi od promišljanja svijeta ispunjenog supstancijama i akcidencijama od njegove najviše do najniže razine. Kako su akcidencije trenutačne, onda su trenutačne i supstancije od kojih su one sačinjene. Ovisnost akcidencija o supstanciji i obratno, oslonjeno je na Božiju volju. Ako nijedna supstancija nije vječna, a svijet je sačinjen od njih, onda nužno proizilazi da i svijet kao cjelina nije vječan. El-Bakilani uvodi novinu u eš‘arijskoj tradiciji po pitanju izvedene moći (el-kudre el-hadese), da čovjek svojim izborom određuje moduse čina, a ne sami čin, ukazujući na čovjekovu slobodu i, posljedično ovome, na odgovornost za ono što čini. To je značajna modifikacija dotadašnjeg učenja o izvedenoj moći ili stjecanju (kesb).

Hasan-ef. Ljevaković (1913-1986) i njegova polemika o poziciji žene u islamu

Mevludin Dizdarević — 2024-02-23

UDK: 28-4]-055.2
929 Ljevaković H.

Hasan-ef. Ljevaković u stanovitom smislu predstavlja primjer uzornog imama u razdoblju socijalističke Bosne i Hercegovine. On je uzor po tome kako je predano radio na planu afirmacije učenja islama i Islamske zajednice u olovnim vremenima socijalističke vladavine. Gdje god je službovao kao imam ili vjersko-prosvjetni referent, pokazao je zavidnu energiju i inovativnost u radu. Istovremeno, njegova životna sudbina, iskustvo montiranog procesa s uglednim alimima njegova vremena, višegodišnjeg političkog zatvorenika u Kazneno-popravnom domu u Zenici i osobe koja je sve vrijeme praćena i nadzirana od državne službe predstavlja paradigmu brojnih imama koji su djelovali u razdoblju nakon Drugog svjetskog rata. Cilj rada jeste na temelju relevantne dokumentacije rekonstruirati životni put i djelovanje ovog alima, na jednoj, i prikazati njegove stavove o poziciji žene u islamu, na drugoj strani. Polemika koju je vodio s uglednim zeničkim muderrisom Derviš-ef. Spahićem bit će platforma koja će nam omogućiti razumijevanje njegove teorijske pozicije po ovom važnom društvenom pitanju.

NEKE NAZNAKE O SELEFIJSKO-TEOLOŠKOM UČENJU

Rifet Šahinović — 2024-02-23

UDK: 28-78-9

Selefije svoje reformističke ideje definiraju, prije svega, kroz načela vjerovanja. Za njihovo samoodređenje su, također, važna određena pravna (fikhska) učenja, kao i forme društvenosti i politike. Jednog selefiju drugi muslimani odmah prepoznaju po specifičnom odijevanju, društvenim i religijskim karakterističnim oblicima ponašanja, držanju tijela u namazu, te sadržaju i formi njegovog govora. Selefijska učenja i ideje toliko su se raširile posljednjih decenija da i mnoge muslimane, posebno omladinu, pa čak i one koji se ne identificiraju formalno kao selefije, privlače određeni aspekti selefizma. Autor u ovom članku nastoji pojasniti neke karakteristike selefijskog učenja.

Stilistička analiza sure Et-Tekvīr

Amina Svraka — 2024-02-23

UDK: 28-254

U ovom radu ponudili smo stilističku analizu sure Et-Tekvīr (Prestanak sjaja). Obrađujući glavne teme i motive sure analizirali smo ritam sure Et-Tekvīr, te pokušali ovu kur'ansku suru sagledati s fonetskog, semantičkog i sintaktičkog aspekta. Kontekstualna i interkontekstualna analiza ukazuje na to da sura na svojevrstan način povezuje eshatološke i antropološke fakte i utvrđuje vjerovanje u Allaha, dž.š., i Sudnji dan. Ova kur'anska sura svojim snažnim ritmom i poetskim stilom budi čovjeka, podsjećajući ga ne neizbježnost smrti.

Historijske okolnosti intelektualnog stasavanja klasičnih muslimanskih filozofa u djelu Josefa van Essa i Marshalla G. S. Hodgsona

Haris Dubravac — 2024-02-23

UDK: 001:28-825.5
141.336

U ovom radu tretiraju se historijske okolnosti misaonog oblikovanja klasičnih muslimanskih filozofa u djelu Josefa van Essa i Marshalla G. S. Hodgsona. Mislimo prije svega na njihova djela Theology and Society in the Second and Third Century of the Hijra prvog (uz knjigu The Flowering of Muslim Theology) i The Venture of Islam drugog. Na samom početku govori se općenito o islamskoj filozofiji kakva je predstavljena u njihovim djelima. Također, kratko se iznose poveznice s kelamom i stranim utjecajem. Spomenute su te poveznice zbog pozicioniranja filozofije u odnosu na pravovjernost koju je zastupao kelam a koja bi se u slučaju filozofije ozbiljno dovela u pitanje usljed upliva susjednih tradicija. Nakon toga, djelimično se konkretizira govor o filozofiji pri čemu se rasvjetljava njena pozicija u tadašnjem društvu s posebnim osvrtom na elitizam. Prirodno, govor o društvenom ambijentu iziskuje i govor o političkoj stvarnosti. Tako će se navoditi poticaji koji su dolazili s dvora da se pokrenu ili u najmanju ruku pojačaju filozofske aktivnosti u svijetu islama. U zaključku se ističu razlike u pristupima Van Essa i Hodgsona.

Islamsko i konvencionalno bankarstvo

Enver Gicić — 2024-02-23

UDK: 658.14:336.71

Autori imaju za cilj da, kroz komparativnu analizu, predstave dva finansijska sistema, klasični, odnosno konvencionalni bankarski sistem baziran na kamati te islamski bankarski sistem utemeljen na šerijatskom pravu uz kategoričan prohibitivni odnos prema kamati (er-riba). Model islamskog bankarstava a priori daje prednost partnerskoj saradnji na relaciji preduzetnik i finansijer, tzv. „vlasnički“ model finansiranja. Kao takvo, islamsko bankarstvo predstavlja disciplinu u ekonomiji koja proučava pravila, propise i sistem bankarstva, vrste finansija, vrste finansijskih instrumenata, te vještine plasiranja bankarskih usluga svojim klijentima.

Odnos socijalističkih vlasti prema Husein-ef. Đozi

Elvir Duranović — 2024-02-23

UDK: 28:929 Đozo H.
929 Đozo H.

Na osnovu dokumenata iz Gazi Husrev-begove biblioteke, porodičnog arhiva Husein-ef. Đoze, arhiva Republičke komisije za vjerska pitanja te arhiva Obavještajno-sigurnosne agencije Bosne i Hercegovine u kojoj se nalazi arhiv UDBA-e, autor u radu tematizira odnos socijalističkih vlasti u Bosni i Hercegovini prema Husein-ef. Đozi, islamskom misliocu koji je svojim djelovanjem obilježio drugu polovinu XX stoljeća u Islamskoj zajednici u Bosni i Hercegovini. U prvom dijelu rada autor otkriva manje poznate detalje iz biografije Huseina Đoze koji se odnose na njegovo djelovanje tokom Drugog svjetskog rata, a na kojem se zapravo bazirao odnos državnih vlasti prema njemu u socijalističkom periodu. U nastavku rada autor se bavi pitanjem povratka Đoze u Islamsku zajednicu 1960. godine iz ugla socijalističkih vlasti. Sačuvana građa i izvori nedvosmisleno pokazuju da je Husein Đozo, kao visoko moralna osoba, odbio biti informer vlasti. Socijalistička vlast ostavljala je Huseina Đozu na miru sve dok su njegove aktivnosti bile u skladu s njenim intencijama. Onog momenta kada bi Đozo svojim djelovanjem, prema ocjeni državnih vlasti, prešao granicu dozvoljenog, ista ta vlast pokretala je sve raspoložive mehanizme, od informativnih razgovora, preko napada kroz režimske medije do izmicanja tla pod nogama u Islamskoj zajednici, kako bi vršila pritisak na njega da podnese ostavke na dužnosti koje je obavljao i vrati se u, za vlast, poželjni okvir rada.

Doprinos muslimana na polju medicine s posebnim osvrtom na Ibn Sinu

Maksuda Muratović — 2024-02-23

UDK: 28:61
61(53)(091)

U ovom radu istražuju se značajni doprinosi nekoliko velikih muslimanskih medicinskih znanstvenika do 13. stoljeća. Fokus je na njihovim originalnim idejama, istraživanjima i principima koji su ostavili dubok i trajan uticaj na razvoj medicinske znanosti. U prvom dijelu rada analizira se život i rad Ebu Alija el-Husejna ibn Abdullaha ibn el-Hasana ibn Alija ibn Sine, poznatog i kao Avicenna. Njegov najpoznatiji rad, Kitab el-Kanun fi et-Tibb ili Canon Medicinae, postao je ključan udžbenik na evropskim univerzitetima i ostao vodičem za medicinsku znanost na Zapadu više od šest stoljeća. Drugi značajni medicinski znanstvenik je Ebu Kasim ez-Zehravi, poznat kao Albucasis. Njegova medicinska enciklopedija Et-Tasrif li men ‘adžeze ‘an et-talif sadrži detaljne opise hirurških činjenica i alata, uključujući preko 200 instrumenata koje je sam dizajnirao. Treći znanstvenik, Dijauddin Ebu Muhammed Abdullah ibn Ahmed, poznat kao Ibn el-Bejtar, bio je strastveni botaničar koji je nadmašio uobičajena znanja iz Grčke i Rima. Četvrti znanstvenik, Ebu Bekr Muhammed ibn Jahja ibn Zekerijja er-Razi, poznat kao Rhazes, bio je perzijski liječnik, filozof i alhemičar. Njegova klinička statistika i precizni opisi bolesti poput ospica doprinijeli su razvoju medicine. Svi ovi znanstvenici ostavili su izuzetno naslijeđe koje je obogatilo svjetsku medicinsku praksu.