U prostorijama Medžlisa Islamske zajednice Gradačac imami iz Sanskog Mosta srdačno su dočekani od glavnog imama Medžlisa IZ Gradačac, Nusret-ef. Kujrakovića, i predsjednika Odbora Udruženja ilmijje Gradačac, Muje-ef. Durmiševića, zajedno sa nekoliko imama. Nakon ugodnog druženja i razgovora, posjećena je nedavno obnovljena i svečano otvorena džamija Husejnija, jedna od najljepših znamenitosti Gradačca, kao i kula Husein-kapetana Gradaščevića. Posjećen je i oklopni voz, koji je postao nezaobilazan dio svake posjete ovom herojskom gradu.

Na putu prema Tuzli posjećen je i Stari grad Srebrenik s njegovom kulom, a potom je upriličena šetnja gradom.

Nakon noćenja u Tuzli, u jutarnjim satima upriličena je posjeta kolegama u ovom gradu. Imami iz Sanskog Mosta srdačno su primljeni od glavnog imama Medžlisa IZ Tuzla, hfz. Ahmed-ef. Huskanovića, i Esmir-ef. Hasanovića. Nakon prijema upriličena je ugodna šetnja tuzlanskim Korzom, tokom koje je na mjestu stradanja tuzlanske omladine, poznatom kao Kapija, proučena fatiha za nevino stradale.

Druženje i razgovor nastavljeni su sve do ikindija-namaza, nakon čega je uslijedio polazak prema Sanskom Mostu. Na povratku je napravljena pauza u Gračanici, gdje su posjećeni čaršija i okolni sadržaji te je upriličen kraći odmor.

Kolegama u Gradačcu i Tuzli, u razmjeni međusobnih poklona, uručene su prigodne hedije koje je, u ime imama Sanskog Mosta, predao glavni imam, prof. Mirza-ef. Žerić. Riječ je o knjizi Sanski Most, u kojoj su kroz fotografije i pisanu riječ dočarane ljepote ovog grada.

Nakon posjeta, uz lijepe utiske i još jedno vrijedno iskustvo, upućena je iskrena zahvalnost domaćinima u Gradačcu i Tuzli na srdačnom dočeku i gostoprimstvu. Ovakvim posjetama pruža se dragocjena prilika za produbljivanje prijateljstava, jačanje saradnje i razmjenu iskustava u službi plemenite misije imameta.

Selmir-ef. Hurić

Predsjednik Odbora Udruženja ilmijje Sanski Most

U okviru sjednice razgovaralo se o provedenim aktivnostima Okružnog odbora Udruženja ilmijje Zenica u proteklom periodu. Posebna pažnja posvećena je pripremama za provođenje predstojećih izbora unutar Udruženja ilmijje, a pogotovo izbora u matičnim odborima, koji se provode početkom mjeseca novembra.

Ovim obilježavanjem okončane su ovogodišnje aktivnosti kojima je obilježeno 114. godina rada i djelovanja Udruženja ilmijje, a izuzetnu čast da izvedu ovogodišnji program imali su članovi Okružnog odbora Udruženja ilmijje Goražde. Programu je prisustvovao i predsjednik Okružnog odbora Udruženja ilmijje Goražde, hafiz Ahmedin-ef. Bećirspahić.

U uvodnom dijelu programa prisutnima se obratio glavni imam MIZ Žepa, Elvedin-ef. Selimović, koji je uputio riječi dobrodošlice te naglasio važnost čuvanja sjećanja na lik i djelo ljudi koji su obilježili historiju ovog kraja.

Prisutnima se obratio i rukovodilac Službe za vjerske poslove i obrazovanje Muftijstva goraždanskog, Refik-ef. Čaušević, koji je u svom obraćanju posebno istakao važnost trajnog sjećanja na šehide, a naročito na one koji su dali istaknut doprinos u odbrani ovih krajeva.

Program je protekao u dostojanstvenoj i svečanoj atmosferi, uz duboko poštovanje prema žrtvi i viziji onih koji su ostavili neizbrisiv trag u našem narodu i domovini.

Predsjednik Osnovnog odbora Ilmije Mostar Sanjin-ef. Šahić kazao je da je posjeta organizirana na inicijativu članova Ilmije, s ciljem nastavka međusobne i otvorene komunikacije o pitanjima važnim za Islamsku zajednicu i bošnjački narod u Hercegovini.

– Željeli smo mu iskazati podršku u nastavku njegovih aktivnosti, prije svega na prostoru Mostarskog muftijstva, u zaštiti interesa Bošnjaka i muslimana na ovom području. Mostarski muftija ima potpunu podršku nas imama, odnosno članova Osnovnog odbora Ilmije Mostar – istakao je Šahić.

Naglasio je da će članovi Ilmije OO Mostar i u narednom periodu nastaviti tijesnu saradnju s muftijom Dedovićem na svim poljima misijskog i profesionalog angažmana. 

– Važno nam je da se na ovom nivou i dalje susrećemo i razgovaramo o svim problemima, iskustvima i iskušenjima s kojima se suočavamo – kazao je Šahić.

Govoreći o kandidaturi mostarskog muftije za reisul-ulemu Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini, Enver-ef. Husnić ocijenio je da je ona imala značaj koji nadilazi sam izborni rezultat, jer je u prvi plan stavila dugogodišnje probleme i izazove muslimana i Bošnjaka u Hercegovini.

– Smatramo da je kandidatura bila veoma uspješna, ne nužno kada je riječ o brojevima, nego zbog važne poruke koja je njome prenesena. U prvi plan stavljeni su problemi s kojima se muslimani, a time i Bošnjaci, već decenijama suočavaju na području Mostara i Hercegovine. Važno je da te teme budu prepoznate i u širem društvenom kontekstu. To je jedan od dragocjenih rezultata ove kandidature – istakao je Husnić.

Dodao je da su teme koje je muftija Dedović otvarao tokom predstavljanja svoje kandidature izuzetno bitne za razumijevanje položaja Bošnjaka u Hercegovini te da je glas o njihovim problemima i izazovima dopro i do drugih dijelova Bosne i Hercegovine.

Završetkom izbornog procesa, dodao je, nisu završene aktivnost na ukazivanju na ova sudbonosna pitanja, i da na isti način trebaju biti nastavljena kroz dijalog, razgovor i djelovanje u različitim društvenim oblastima.

– Svi ti problemi i izazovi i dalje opterećuju naše društvo i Bošnjake u Hercegovini. Naša stalna misija ostaje da na njih podsjećamo, da govorimo o njima, podižemo svijest o njihovoj važnosti i otvoreno razgovaramo, savjetujući jedni druge i tražeći rješenja za probleme i opasnosti s kojima se suočavamo – poručio je Husnić.

– Pred Vama su brojni zadaci i izazovi, ali i prilika da svojim znanjem, iskustvom i razumijevanjem vremena u kojem živimo doprinesete daljnjem jačanju naše Zajednice i njenoj misiji među muslimanima u Bosni i Hercegovini i izvan nje.

Islamska zajednica svoju snagu gradi na institucijama, propisima i organizaciji, ali i na ljudima, njihovoj vjeri, povjerenju i spremnosti da zajednički nose odgovornost. Stoga će ulema dati značajan doprinos Vašem radu, s ciljem osnaživanja jedinstva naše Zajednice i jačanja domovine Bosne i Hercegovine, a na korist našeg naroda.

Udruženje ilmijje duže od jednog stoljeća je dio tog zajedničkog nastojanja. Naši imami, muallimi, muderrisi i drugi članovi svojim svakodnevnim radom, često u zahtjevnim okolnostima i daleko od očiju javnosti, nastoje biti oslonac ljudima u svim životnim situacijama.

Zbog toga smatramo važnim Vaš izbor na poziciju Reisul-uleme, jer ste kroz svoj dosadašnji rad, ali i predstavljeni program dali snažnu podršku radu, unapređenju položaja i dostojanstva imama, kao i izgradnji boljih uvjeta za njihov rad i život njihovih porodica te pružanju podrške svima koji svojim služenjem čuvaju i razvijaju vjerski život i nacionalni identitet.

Udruženje ilmijje Vam daje punu podršku na ovoj časnoj poziciji i spremno je, u okviru svoje uloge i mogućnosti, dati doprinos svemu što vodi jačanju uleme, unapređenju vjerskog života i čuvanju jedinstva naše Zajednice.

Molimo Uzvišenog Allaha, dž. š., da Vam podari dobro zdravlje, snagu i sabur, da Vam olakša obavljanje ove časne dužnosti i podari bereket u radu – poručio je predsjednik Udruženja Ilmijje Nijaz-ef. Duzan.

Na sjednici Izbornog tijela za izbor reisul-uleme koja je u subotu 10. oktobra 2026. godine održana u Gazi Husrev-begovoj biblioteci on je dobio većinsku podršku ovog tijela.

Izborno tijelo činili su sabornici Islamske zajednice, članovi Rijaseta, muftije, predsjednici mešihata, dekani i direktori islamskih ustanova, glavni imami i predsjednici izvršnih odbora medžlisa, koju su tajnim glasanjem pokazali svoju izbornu volju.

U svom prvom obraćanju nakon izbora, dr. Grabus je uputio riječi zahvalnosti dosadašnjem reisul-ulemi dr. Husein-ef. Kavazoviću te predsjedniku Sabora Islamske zajednice Edhemu Bičakčiću, naglasivši važnost demokratskog kapaciteta i jedinstva unutar zajednice.

– Dozvolite mi najprije da se zahvalim reisul-ulemi dr. Husein-ef. Kavazoviću na bratskom i prijateljskom razumijevanju u cijelom ovom procesu. Posebno da mu se svi zahvalimo na njegovom dostojanstvenom, hrabrom i odlučnom vođenju Islamske zajednice u periodu od dva mandata – poručio je dr. Grabus, uputivši zahvalnost i predsjedniku Sabora Edhemu Bičakčiću na uspješno provedenoj proceduri.

U nastavku je naglasio da uspješno provedeni izbori predstavljaju pobjedu svih pripadnika i članova Islamske zajednice u domovini i dijaspori.

– Danas je pobijedila Islamska zajednica. Danas smo pobijedili svi mi, muslimani u Bosni i Hercegovini, Sandžaku, Hrvatskoj, Sloveniji i cijelom našem iseljeništvu, jer smo pokazali da kao odgovorni ljudi možemo proći i kroz veoma zahtjevan i težak proces izbora reisul-uleme Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini – naglasio je novoizabrani reisul-ulema.

Uputio je poruku vjernicima, kao i svim građanima Bosne i Hercegovine, potvrdno ukazujući na opredijeljenost Islamske zajednice ka općem dobru i društvenoj odgovornosti.

– Drage muslimanke i muslimani u Bosni i Hercegovini, dragi građani i sugrađani, budite uvjereni da će Islamska zajednica uvijek biti uz sve ono što je dobro i da će se boriti protiv svega onoga što je loše za nas i za cijelo društvo – zaključio je.

Nakon prebrojanih glasova, konstatovano je da je prof. dr. Nedžad-ef. Grabusu povjerenje ukazalo 230 članova izbornog tijela. Slijede ga hafiz prof. dr. Mensur-ef. Malkić sa 128 glasova, te dr. Salem-ef. Dedović sa 28 glasova.

Novoizabranom reisul-ulemi menšuru će 15. novembra predati predsjednik Sabora Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini na posebnoj svečanosti u Gazi Husrev-begovoj džamiji u Sarajevu, na kojoj će položiti i zakletvu.

Menšura je svečani dokument kojim se potvrđuje da je određeno lice legalno imenovani, odnosno izabrani reisul-ulema i da je kao takav ovlašten da, u smislu šerijatskog prava, daje slična ovlaštenja podređenim vjerskim službenicima.

Izvod iz biografije:

Nedžad Grabus je rođen 1968. godine. Gazi Husrev-begovu medresu je završio 1987. godine. Akademsko obrazovanje stekao na Fakultetu islamskih nauka u Sarajevu, gdje diplomirao 1994., magistrirao 2001., a doktorirao 2008. godine. Od 1995. do 1999. godine položio je i sve ispite na postdiplomskom studiju na Filozofskom fakultetu  u Sarajevu, na Odsjeku za filozofiju.

Od novembra 1994. do marta 1996. godine je radio u Vjersko-prosvjetnoj službi Rijaseta Islamske zajednice u BiH, a nakon toga, od 1996. do 2006. godine, na Fakultetu islamskih nauka u Sarajevu, gdje je u zvanje redovnog profesora izabran 28. aprila 2021. godine.

Predavao je na Teološkom fakultetu Univerziteta u Ljubljani i bio je gostujući predavač na Pravnom fakultetu Univerziteta u Beču. Na Fakultetu islamskih nauka u Sarajevu bio je mentor studentima na dodiplomskom studiju, postdiplomskom i doktorskom studiju, te član komisija za odbranu magistarskih i doktorskih radova na fakultetima u Sarajevu, Bihaću, Ljubljani i Zagrebu.

Od 2006. do 2021. godine obnašao je dužnost muftije ljubljanskog i predsjednika Mešihata Islamske zajednice u Sloveniji. Od 15. septembra 2021. godine obnaša dužnost muftije sarajevskog.

Saradnik je Islamskih informativnih novina Preporod. Bio je saradnik Radija Bosne i Hercegovine i Televizije Sarajevo. Član je više redakcija časopisa i znanstvenih organizacija u Bosni i Hercegovini i svijetu.

Najvažniji projekt koji je vodio od 2008. do 2020. godine je izgradnja Muslimanskog kulturnog centra u Ljubljani. Bio je odgovorna osoba – od izbora lokacije, kupovine zemljišta, izbora idejnog projekta na međunarodnom konkursu, u suorganizaciji Islamske zajednice u Sloveniji i Općine Ljubljana, do konačnog završetka izgradnje, dobijanja upotrebnih dozvola i početka upotrebe džamije 7. februara 2020. godine.

Objavio je značajan broj knjiga, naučnih radova, prijevoda knjiga i akademskih članaka, prikaza knjiga, recenzija i analiza u referentnim domaćim i međunarodnim časopisima. Njegovi intervjui objavljivani su u relevantnim medijskim na bosanskom, slovenskom, arapskom, njemačkom, turskom i engleskom jeziku.

Učestvovao je i izlagao na brojnim međunarodnim akademskim konferencijama i na javnim raspravama i forumima na kojima se razgovaralo o pitanjima religije, obrazovanja, kulture, dijaloga, međureligijskog dijaloga i religijske diplomatije. Govori arapski, engleski i slovenski jezik.

U okviru programa obilježavanja 114. godišnjice Udruženja ilmijje Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini, danas su u Edukativno-sportskom centru u Golešu održani Peti susreti imama pripadnika Armije Republike Bosne i Hercegovine i imama logoraša.

Okupljanje imama iz različitih krajeva Bosne i Hercegovine i ove godine bilo je prilika za susret, razgovor i podsjećanje na jedno od najtežih, ali i najčasnijih poglavlja novije bosanskohercegovačke historije. Posebna pažnja tokom programa posvećena je ulozi imama koji su u ratnim godinama bili uz svoj narod, na prvim linijama odbrane, u jedinicama Armije RBiH, ali i u logorima i drugim mjestima stradanja.

Program je započeo u mesdžidu Edukativno-sportskog centra učenjem hatma-dova, koje su imami prethodno proučili i poklonili pred duše prvog predsjednika Republike Bosne i Hercegovine Alije Izetbegovića, imama šehida i svih šehida Bosne i Hercegovine. Na ovaj način učesnici susreta još jednom su iskazali zahvalnost i poštovanje prema onima koji su svoje živote ugradili u slobodu naše domovine.

Kroz prigodna obraćanja i podsjećanja tokom programa istaknuta je važnost svjedočenja o ratnom putu imama, posebno generacijama koje dolaze. Njihova uloga nije bila ograničena samo na vjersku službu – u najtežim trenucima bili su uz narod, dijelili njegove strahove i nade, bodrili borce, pomagali prognanima i ranjenima te i sami nosili uniformu Armije Republike Bosne i Hercegovine na prvim borbenim linijama.

Peti susreti bili su i prilika da se još jednom naglasi značaj zajedništva i međusobnog povezivanja generacije imama koja je svoje najteže godine proživjela u vremenu agresije. Njihova iskustva predstavljaju dragocjeno svjedočanstvo o vremenu u kojem su vjera, domovina, odgovornost i spremnost na žrtvu imali posebno snažno značenje.

Muftija travnički dr. Ahmed-ef. Adilović i muftija banjalučki Ismail-ef. Smajlović su prilikom svojih obraćanja ukazali na važnost sjećanja na žrtvu naših imama, a prisutnima su se obratili i raniji predsjednici Udruženja ilmijje, Mensur-ef. Pašalić te muftija vojni mr. Nesib-ef. Hadžić,  koji su poručili da je ovaj program, između ostalog, podsjećanje na ideale koji su tokom odbrane domovine živjeli pripadnici Armije Republike Bosne i Hercegovine među kojima su u značajnom broju i bh. imami.

Svoju poruku prisutnima je uputio i predsjednik Udruženja ilmijje Nijaz-ef. Duzan, koji je poručio kako će Udruženje ilmijje nastaviti njegovati kulturu sjećanja na dane ponosa, zbog slobode koju danas svi živimo, a za koju su vrlo zaslužni i brojni bh. imami.  

Programom je moderirao predsjednik Odbora za kulturno-edukativne i sportske aktivnosti Udruženja ilmijje mr. Salih-ef. Grabus, dok je dovu na kraju programa je proučio mr. Sulejman-ef. Čeliković. Program su učenjem kelime-i-tevhida i prigodnih ilahija upotpunili glavni imam Oružanih snaga BiH mr. Haris-ef. Hadžić i hafiz Hidajet-ef. Talić.

Nakon zvaničnog dijela programa uslijedilo je druženje učesnika i zajednički ručak, čime je susret nastavljen u atmosferi bratskog razgovora, prisjećanja i međusobnog povezivanja.

Peti susreti imama pripadnika Armije Republike Bosne i Hercegovine i imama logoraša još jednom su potvrdili opredijeljenost Udruženja ilmijje da čuva sjećanje na časnu ulogu imama u odbrani Bosne i Hercegovine i da, kroz ovakve programe, njeguje odgovornost prema prošlosti, ali i obavezu prema budućim generacijama.

O knjizi su govorili mr. Nedim Hrbat, izvršni direktor Media centra Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini, mr. Mehdin Jakubović, major u penziji i Osman Halilović, imam i sekretar Medžlisa Islamske zajednice Zvornik.

U ime organizatora, riječi dobrodošlice uputio je predsjednik Okružnog odbora Ilmijje Tuzla Sadif-ef. Mahmutović, ističući značaj Abdurahman-ef. Redžića, njegovu ulogu i doprinos, kao i vrijednosti koje su obilježile njegov život i djelovanje.

Govoreći o Abdurahman-ef. Redžiću, mr. Nedim Hrbat kazao je da mu je bio imam, komšija i čovjek kojeg je poznavao od djetinjstva. Tek kasnije, vraćajući se tim uspomenama, počeo je bolje razumijevati njegovu ličnost i značaj.

– Kada sam vratio sjećanja na susrete sa Abdurahman efendijom, na djetinjstvo, tek tada mi je sinulo koliko je rijetka bila njegova postojanost. Ono što sam smatrao da je strogost, dobilo je drugo ime – dosljednost. Ovdje ne govorim samo o njegovom podučavanju, strogosti kada je u pitanju džamija ili mekteb, a trebalo bi istaknuti, na primjer, da su u medresi u Sarajevu prepoznavali njegove učenike. Mnogo ih je bilo, prije rata. U gotovo svakoj generaciji. Oni danas, diljem Bosne i Hercegovine i u dijaspori, stoje u mihrabu ili podučavaju djecu, nadam se, onako zahtjevno kako ih je on podučavao – kazao je Hrbat.

Govoreći o njegovom pedagoškom pristupu, Hrbat je istakao da Redžićeva strogoća nije bila sama sebi svrha, nego izraz uvjerenja da djecu treba učiti odgovornosti i disciplini.

– Danas se u obrazovanju mnogo govori o prilagođavanju, motivaciji, ugodnom ambijentu i smanjivanju pritiska. Sve su to važna pitanja. Postoji, međutim, i druga strana obrazovanja: dijete treba naučiti da postoje obaveze koje treba izvršiti, vrijednosti koje traže disciplinu i da ozbiljnost prema nekoj stvari često počinje upravo onda kada prestane biti zabavna. Abdurahman efendija je to tražio od svojih učenika. Vjerovatno je zato njegov mekteb i ostavio dubok trag kod mnogih koji su kroz njega prošli – istakao je Hrbat.

Govoreći o Redžićevoj principijelnosti i njegovom odnosu prema vremenu u kojem je živio, Hrbat je kazao da je pripadao ljudima koji nisu mijenjali temeljne kriterije zavisno od okolnosti.

– Abdurahman efendija je znao koja se granica ne pomjera, koja se ne prelazi, i u radu i u svakodnevnom životu. Ostao je stamen do kraja, bez obzira na svu rijeku blata i mulja koja ga je pokušavala slomiti. Vrijeme je prolazilo, vlasti se mijenjale, ratovi dolazili i prolazili, prijatelji i komšije se mijenjali, a on je ostajao isti. Takvi ljudi ne plutaju sa strujom, nego stoje u njoj. I struja ih zaobiđe, oplahne, ponekad i udari punom snagom, ali oni ostanu na svom mjestu – rekao je Hrbat.

Svoju misao o Redžićevoj postojanosti Hrbat je na kraju povezao s ličnom uspomenom na veliki kamen koji je imam pronašao u potoku i od njegovog rahmetli oca zatražio da mu od njega isklesa nišan.

– Rijeka nosi blato, granje, sve što je lahko ponijeti. Rijeka ne nosi stijene. Stijena ostane tu gdje jeste, oblikuje čak i tok vode oko sebe, bez obzira što se čini da je manja i slabija od cijele te mase vode. Godinama, decenijama, ona stoji, a rijeka je ta koja mora naći put oko nje. Abdurahman efendija je bio takva stijena. U mektebu, u džamiji, i izvan džamije, bio je imam – zaključio je Hrbat.

Govoreći o Abdurahman-ef. Redžiću, mr. Mehdin Jakubović istakao je da vrijeme može odnijeti čovjeka, ali ne i trag koji je ostavio među ljudima. Upravo u tome vidi značaj knjige i sjećanja na rahmetli Abdurahman-efendiju.

– Neke ljude vrijeme odnese, ali ih ne odnese iz naših života. Neki presele, ali njihova riječ, djelo i primjer ostanu među nama. Takav je bio i naš rahmetli Abdurahman-ef. Redžić. I večeras kada govorimo o njegovom životu i knjizi „Stameni hodža u vremenu iskušenja“, ne govorimo samo o čovjeku koji je živio u jednom teškom vremenu. Govorimo o čovjeku koji je u teškom vremenu znao ostati čovjek, a to nije mala stvar – kazao je Jakubović.

Jakubović je potom govorio o značenju riječi „stamen“ i o iskušenjima u kojima se, kako je kazao, pokazuje čovjekova prava narav.

– Zato riječ stamen za mene nije samo riječ iz naslova ove knjige. Stamen je onaj koji se ne povija pred svakim vjetrom, koji ne mijenja svoja uvjerenja zbog koristi, koji ne napušta svoje vrijednosti kada dođu iskušenja, koji zna da se može izgubiti mnogo toga na dunjaluku, ali da se ne smije izgubiti obraz, vjera i ljudskost – naglasio je Jakubović.

U nastavku je istakao da život Abdurahman-efendije i danas otvara pitanje vlastite postojanosti.

– I zato nas rahmetli Abdurahman efendija večeras, iako fizički nije s nama, ponovo okuplja i postavlja nam jedno jednostavno, ali ipak teško pitanje. Jesmo li mi stameni? Jesmo li stameni kada nas se iskuša nevoljom? Jesmo li stameni kada imamo priliku da biramo između koristi i principa? Jesmo li stameni u vjeri kada nas život pritisne? Jesmo li dovoljno svjesni da će jednog dana svako od nas morati preseliti sa ovoga svijeta? Jer na kraju iza čovjeka ne ostaju ni funkcija, ni položaj, ni imetak, ni ono što je o sebi govorio, ostaje ono što je učinio. Ostaje riječ koju je nekome rekao kada mu je bila potrebna. Ostaje dobro koje je učinio kada ga niko nije gledao. Ostaje primjer koji je ostavio svojoj djeci, porodici, džematu. Ova knjiga je poziv nama živima da se pogledamo u ogledalo, da se zapitamo kakvi smo mi danas i šta će jednog dana ostati iza nas – kazao je Jakubović.

Osman Halilović govorio je o značaju knjige, ali i o ljudima poput Abdurahman-ef. Redžića čiji je tihi rad, kako je istakao, bio jedan od temelja opstanka zajednice. Posebno je naglasio važnost generacija skromnih i često nepoznatih ljudi koji su svoje životne misije nosili bez velikih funkcija.

– Mi smo stalno pod nekom prijetnjom. I naravno da je jako važno, i mi smo toga svjesni, da imamo obrazovne, političke institucije, da imamo Oružane snage, da imamo jaku ekonomiju. Međutim moje duboko uvjerenje, ono je naslijeđeno, nije moje, ja duboko u to vjerujem da ispod svega toga, dakle sve to je važno i bitno, ali nije dovoljno. Ako ispod svega toga ne stoji temelj. A ti temelji su uvijek stajali na plećima onih naših starih deda koje smo nalazili u onim njihovim skromnim sobama. Na onim daščanim sečijama sa ponjavama i kredencima u ćošku. Onako skromni, nepoznati u društvu. E na njihovim plećima leži sudbina ovoga naroda. Bez njihovih ramena nema opstanka. Ja sam Abdurahman-ef. Redžića najiskrenije doživljavao kao jednog od tih – kazao je Halilović.

Govoreći o samom Abdurahman-efendiji, Halilović je istakao njegovu skromnost, posvećenost i način na koji je živio svoju vjeru, često bez potrebe da to drugima pokazuje.

Na kraju je knjigu predstavio i kao priznanje širem krugu ljudi koji su, poput Abdurahman-efendije, svoje misije nosili tiho i stameno, ostavljajući trag u zajednici i među generacijama koje su dolazile poslije njih.

Program je počeo učenjem kolektivne hatme u Čaršijskoj džamiji i klanjanjem akšam-namaza, nakon čega je u Atriju Medžlisa Islamske zajednice Tešanj održana tribina posvećena životu i djelu trojice imama: Muhamed-ef. Sejdinovića, Osman-ef. Halilovića i Halid-ef. Hadžića. Moderator tribine bio je hfz. mr. Almir-ef. Salkanović.

Prisutnima se obratio predsjednik Ilmijje Nijaz-ef. Duzan koji je zahvalio prisutnima na ovoj lijepoj tradiciji sjećanja na imame.

– Njihov trud je njihova trajna sadaka. Tešanjska ulema ima posebno mjesto u našoj zajednici, naročito u ranijim teškim periodima. Pojedini medžlisi su bili popunjeni kompletno imamima iz Tešnja. Biti imam nije samo profesija, već misija. Oni su svojim primjerom živjeli islam. Nije slučajno da se upravo u Tesnju na ovaj način održava sjećanje na naše velikane – istakao je Duzan.

Skupu se obrazio i glavni imam Medžlisa Islamske zajednice Tešanj Fuad-ef. Omerbašić, koji je istakao značaj čuvanja sjećanja na imame koji su svojim djelovanjem obilježili vrijeme u kojem su živjeli i služili.

– Sjećanje na ove imame je važno, kao i uvid u njihovo razumijevanje imamske misije u datom trenutku. Već nekoliko godina smo otrgli od zaborava važne ličnosti. Sva trojica živjeli su u zahtjevnom vremenu, puno bremenitih večeri i zora, na način razumijevanja imamskog poziva kada je taj poziv bio potpuno drugačije percipiran – kazao je ef. Omerbašić.

Govoreći o njihovim moralnim osobinama, istakao je da su sva trojica „s ponosom nosili ahmediju“, ali i da nisu bili društveno izolovani.

– Sva trojica su bili odgovorni u džematu, a van džemata željeli su dobro svojoj porodici, ali i široj društvenoj zajednici u kojoj su se potvrđivali kao odgovorne osobe – dodao je glavni imam.

Muhamed-ef. Sejdinović – imam i muallim

O životu i djelu Muhameda ef. Sejdinovića govorio je Ševal-ef. Delić.

Muhamed-ef. Sejdinović završio je Tešanjsku medresu, a 1936. godine imenovan je za imama u džematu Šije, gdje je proveo svoju imamsku službu. Pored imamskog rada bavio se zemljoradnjom kako bi školovao svoju djecu, a brinuo se i o djeci svoga brata koji je ranije poginuo.

Bio je poznat kao vrijedan muallim i radio je na dvije lokacije. U vrijeme komunističke vlasti i tajno je podučavao djecu vjeri. Njegov sin bio je prvi učenik Gazi Husrev-begove medrese u Sarajevu porijeklom iz Šija.

Posebno je ostalo zabilježeno da je tokom punih 40 godina svakodnevno putovao oko tri kilometra od svoje kuće do džamije. Njegovim pregalaštvom u Šijama je svečano otvorena džamija 1965. godine.

Njegovi učenici koji su danas živi ostali su aktivni u Islamskoj zajednici. Zapamćen je kao tih, nenametljiv, smiren i staložen čovjek otvorena srca i skroman čovjek. Više je volio svojim postupcima pokazivati vrijednosti nego o njima govoriti.

Muhamed-ef. Sejdinović preselio je na ahiret 1978. godine.

Osman-ef. Halilović – imam blizak narodu

O Osman-ef. Haliloviću govorio je Dževad-ef. Hasanbašić.

Osman-ef. Halilović rođen je u Koprivcima, završio je Tešanjsku medresu, a nakon Drugog svjetskog rata oženio se muhadžirkom iz Čajniča. Od 1955. godine bio je imam u selu Bradići.

Zajedno s Mustafom Skejićem kupio je konja kako bi mogao putovati oko 20 kilometara od Koprivaca do ovog džemata. Od 1961. godine službovao je u džematu Karadaglije, a kasnije je prešao u džemat Jablanica, gdje je učestvovao u izgradnji džamije i vakufske kuće.

U Jablanici i Čaglićima ostavio je veliki trag u obrazovanju djece. Njegovi učenici pamte da je obilazio roditelje ukoliko dijete nije došlo u mekteb. Bio je veoma blizak s narodom, posjećivao porodice i učestvovao u poslovima džematlija.

Ljudi su ga doživljavali kao čovjeka od povjerenja, a njegove riječi mnogima su bile utjeha. O težini vremena u kojem je služio svjedoči i činjenica da je morao ići na saslušanje kod komunističkih vlasti nakon što je sa minbera govorio o alkoholu.

Preselio je na ahiret 1994. godine, ostavljajući iza sebe brojne generacije učenika i džematlija koji ga i danas pamte.

Halid-ef. Hadžić – gotovo četiri decenije imamske službe

O Halid-ef. Hadžiću govorio je Fuad-ef. Ćeman.

Istaknuto je da je Halid-ef. Hadžić gotovo četiri decenije proveo u imamskoj službi, ostavljajući dubok trag međumuslimanima tešanjskog kraja. Rođen je 1940. godine u Novom Selu, a otac mu je preselio kada je imao svega sedam godina.

Svoju imamsku službu obavljao je u Jablanici, a potom u džematu Vukovo, gdje je sa džematlijama izgradio džamiju 1971. godine.

Posebnu vrijednost predstavlja njegov lični dnevnik u kojem je bilježio događaje i zapažanja iz života imama tog vremena. U njemu je ostavio dragocjene činjenice koje danas predstavljaju svjedočanstvo o okolnostima u kojima su imami obavljali svoju službu.

Obavljajući imamske dužnosti i na drugim lokacijama, u dnevniku je zabilježio i koliko mu je značilo kada je uspio kupiti bicikl. Naveo je da je bio toliko radostan kao da je kupio automobil, jer mu je bicikl omogućio lakše putovanje od jednog džemata do drugog.

Halid-ef. Hadžić bio je posebno posvećen radu s djecom i omladinom, zbog čega ga i danas mnogi pamte. Posvetio se i odgoju svoje djece, a jedan od njegovih sinova, Almir-ef. Hadžić, postao je hafiz i danas je imam u džematu Jelah.

Bio je čovjek koji je mnogo čitao i imao izgrađene i istančane stavove o svojoj, ali i široj društvenoj zajednici. Njegova posvećenost imamskom pozivu i radu s mladima ostala je upamćena među džematlijama.

Halid-ef. Hadžić preselio je na ahiret 2017. godine, a ukopan je u džematu Vukovo.

Čuvanje sjećanja na imame

Tribina je kroz biografije i sjećanja na trojicu imama ponudila uvid u različite okolnosti u kojima su djelovali, ali i u način na koji su razumijevali svoju imamsku misiju. Njihov rad obuhvatao je ne samo predvođenje namaza i rad u mektebu, već i odgoj djece, brigu o porodicama, izgradnju džamija, rad sa džematlijama i aktivno učešće u životu zajednice.

Kroz izlaganja je posebno istaknuto da su iza njih ostale generacije učenika i džematlija, ali i sjećanja koja svjedoče o njihovoj predanosti službi i vremenu u kojem su djelovali.

Program je završen klanjanjem jacija-namaza u Čaršijskoj džamiji.