Imajući u vidu da je muzika postala neizbježni dio savremenog stila života, proljetni 105. broj Novog Muallima, otvaramo aktuelnom temom “Šerijatskopravni status pjesme, muzike i sviranja muzičkih instrumenataˮ autora Ahmeda Hatunića, a koja je često u žiži interesiranja islamološkog diskursa u Bosni i Hercegovini danas. Autor u radu prezentira argumente za i protiv muzike i muzičkih instrumenata u islamu. Obilje jasno prezentiranih argumenata koje su islamski učenjaci koristili uobličavajući svoje stavove o muzici pomoći će u širem sagledavanju ovog pitanja.

Almir Pramenković u tekstu “Savremena zapadna historiografska kritika životopisa poslanika Muhammeda, a.s.ˮ, koji donosimo u rubrici Sagledavanja, analizira metodološke pristupe savremenih zapadnih historičara koje karakteriziraju antisupernaturalna i antiteistička polazišta uz nerijetku selektivnost i ideološku pristrasnost koji dovode do kontradiktornih prikaza Poslanikove, a.s., ličnosti.

“Kad već pišeš priču, neka bude lijepaˮ naslov je intervjua autorice Ilme Delić koji je obavila s prof. dr. Amrom Ryadom, šefom Odsjeka za arabistiku i islamistiku na Katoličkom univerzitetu Leuven u Belgiji. Dr. Amr kroz intervju govori o islamskom reformističkom diskursu, digitalnoj humanistici, položaju muslimana u Evropi i drugim zanimljivim temama.

U Temi broja objavljujemo pet tekstova o mektepskoj pouci. Prvi tekst “Mekteb u identitetu Bošnjakaˮ, čiji su autori Vahid Fazlović i Mensur Husić, oslovljava temeljne identitetske odrednice: bosanski jezik, islam, Bošnjaci i ulogu mektepske pouke u njihovom očuvanju i promoviranju. Naredni je tekst Ahmeda Skopljaka “Doprinos takmičenja kvalitetu mektepske poukeˮ, u kojem autor istražuje značaj mektepskih takmičenja za motivaciju polaznika u mektebu. Sljedeći rad u Temi broja “Umjetna inteligencija u islamskoj vjeronauci: između pedagoških potencijala i etičkih izazovaˮ bavi se savremenim tehnološkim dostignućima i njihovim pozitivnim i negativnim efektima na razvoj mladih osoba.

S druge strane, Anida Manko u tekstu “Inkluzija u mektepskoj pouci: Iskustva iz perspektive mualimaˮ potvrđuje opredijeljenost Islamske zajednice da drži širom otvorena vrata svojih odgojno-obrazovnih ustanova djeci i mladima s poteškoćama u razvoju. U tom smislu, prostor za napredak autorica je prepoznala u nedostatku stručne obuke među mualimima/vjeroučiteljima koji rade s djecom s poteškoćama u razvoju, što bi se moglo nadomjestiti organiziranjem stručnih seminara ili tematskim radionicama na tu temu.

Kur'anskim poukama iz kazivanja o ranijim Božijim poslanicima i njihovim narodima bavi se rad Elmira Mašića “Salih, a.s., i njegov narod Semudˮ, koji donosimo u rubrici Islamske teme.

U dosadašnjem periodu Novi Muallim se rijetko bavio vjerskom službom u Oružanim snagama Bosne i Hercegovine iako je ta služba koncipirana kao zasebno Vojno muftijstvo.

Sretni smo što smo u prilici u ovom broju u rubrici Članci ponuditi tekst “Uloga vjere u vojsci – moje iskustvoˮ Jessice Meyeraan, brigadnog generala američkih Zračnih snaga. Autorica u tekstu govori o nezamjenjivoj ulozi vojnih kapelana i duhovnog zdravlja vojnika tokom izvršavanja kompleksnih misija i zadataka. U istoj rubrici donosimo još tri teksta.

Elvir Duranović u radu “Hanikah: vjerska i humanitarno-prosvjetna ustanova u kulturi islamaˮ tematizira ovu važnu ustanovu koju su Osmanlije uspostavile na tlu naše zemlje, a o kojoj se, osim osnovnih podataka, vrlo malo zna. Autor u radu govori o namjeni hanikaha, njegovim počecima i historijskom razvoju, arhitekturi i unutarnjem uređenju kao i značaju koji je hanikah imao u očuvanju i razvoju tesavufske misli u kulturi islama. Test “Položaj Roma muslimana zapadne Srbije prema izvještajima Imamata džemata Višegrad (1937–1941)ˮ autora Hikmeta Karčića skreće pažnju na malo poznatu činjenicu da je Islamska zajednica u Bosni i Hercegovini u periodu pred Drugi svjetski rat preuzela brigu o vjerskim i duhovnim potrebama Roma muslimana koji su živjeti u zapadnoj Srbiji.

Nastojanjem imama Hasan-ef. Hadžiabdića iz Višegrada kroz organiziranje Užičkog džemata 1937. godine pitanje vjerskog prosvjećivanja Roma muslimana pokrenuto je s mrtve tačke, ali su ratna dešavanja 1941. godine to zaustavila i prekinula. Posebnu težinu ovom radu daju podaci o demografskoj strukturi muslimanskog stanovništva Užičkog džemata iz 1937. godine, koji predstavljaju vrijedan izvor za proučavanje manjinskih muslimanskih zajednica izvan Bosne i Hercegovine.

Rubriku Članci zatvaramo radom Elvedina Subašića “Novine Preporod: 55 godina vjerodostojnostiˮ, u kojem autor donosi osvrt na razvoj Preporoda koji se od svog utemeljenja 1970. godine razvio u ugledan medij Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini. Subašić u tekstu skreće pažnju na ključne oblasti kojima se Preporod u savremenom kontekstu bavi.

Rubrika Esej s tekstom “Nezir-ef. Hadžiomerović: Traganje za naukom od Visokog do Carigradaˮ autora Mustafe Berhamovića tematizira životopis ovog vrijednog visočkog imama, koji se, tragajući za naukom, iz Visokog uputio u Istanbul kako bi se poslije završenih studija vratio u Bosnu i Hercegovinu, gdje je predano radio na vjerskom prosvjećivanju Bošnjaka u Visokom, Tešnju, Konjicu i drugim mjestima širom Bosne i Hercegovine.

Dobrodošlicu gostima i džematlijama uputio je imam džemata Stranjani Dženan-ef. Krajišnik, a gost predavač ovom prilikom bio je predsjednik Udruženja ilmijje IZ u BiH, Nijaz-ef. Duzan. Predsjednik Duzan je govorio o specifičnim izazovima s kojima se suočavaju muslimani koji žive kao manjina u različitim dijelovima naše domovine. Poseban akcenat stavljen je na važnost očuvanja vjerskog identiteta, ali i na istinsku ljubav prema domovini kao neodvojivom dijelu vjerničkog bića.

Program je dodatno oplemenjen milozvučnim glasom imama džemata Vrbanjci, Medžlis IZ Kotor Varoš, Emir-ef. Bilića koji je prisutne počastio ajetima iz Kur'ana Časnog i odabranim ilahijama. Druženje je nastavljeno nakon programa, a ovakvi džematski susreti podsjećaju na važnost zajedništva i međusobne podrške u očuvanju naših vrijednosti.

Goste je u sjedištu Udruženja ilmijje Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini primio predsjednik Nijaz-ef. Duzan, koji se ovom prilikom zahvalio na posjeti i prilici da se razgovara o temama značajnim za imame koji dolaze sa područja Muftijstva banjalučkog.

Profesor akaida u Medresi “Reis Ibrahim-ef. Maglajlić” i imam Sofi Mehmed-pašine džamije mr. Blitović se zahvalio predsjedniku Duzan-ef. na prijemu, kao i ostali gosti. Pored tema iz domena Udruženja ilmijje razgovaralo se o ulozi, značaju i djelovanju imama na jednom izazovnom i specifičnom području, što Muftijstvo banjalučko svakako jeste.

Učesnici su uz pomoć i organizaciju Udruženja ilmijje imali priliku upoznati se s historijom i kulturom Bosne i Hercegovine. Posjetili su Šehidsko mezarje i Muzej u Srebrenici, Šehidsko mezarje Kovači i mezar prvog predsjednika nezavisne Bosne i Hercegovine Alije Izetbegovića, Baščaršiju, Ahmiće, Travnik, Konjic, Mostar, tekiju u Blagaju i Počitelj. Tokom ovih posjeta učesnicima je na licu mjesta preneseno više o stradanjima u ratu u Bosni te o duhu otpora i borbe naroda.

Održano je i nekoliko seminara koji su imali za cilj unapređenje stručnih znanja i razmjenu iskustava među upraviteljima domova. Poseban program dobrodošlice održan je na Internacionalnom Univerzitetu u Sarajevu (IUS) gdje su se obratili predsjednik Udruženja ilmijje Nijaz ef. Duzan, koji je iskazao dobrodošlicu učesnicima programa  istaknuvši dobru saradnju Udruženja ilmijje sa asocijacijom „İlim Yayma Cemiyeti“, rektor Internacionalnog univerziteta u Sarajevu (IUS) prof. dr. Ali Osman Kuşakçı, savjetnik za obrazovanje u sarajevskim Maarif školama Sanel Mušović, potpredsjednik asocijacije doc. dr. Hızır Murat Köse i potpredsjednik dr. İsrafil Kışla.

Trećeg dana boravka u BiH delegaciju „İlim Yayma Cemiyeti“ predvođenu zamjenikom generalnog direktora Nurullahom Şimşekom u sjedištu Rijaseta primio je zamjenik reisul-uleme dr. Enes ef. Ljevaković. U ugodnom razgovoru gosti su predstavili rad i djelovanje ove asocijacije dok je zamjenik reisul-uleme pohvalio saradnju Udruženja ilmijje i asocijacije „İlim Yayma Cemiyeti“. Nakon sastanka u Rijasetu, gosti su posjetili i sjedište Udruženja ilmijje.

Misija Asocijacije „İlim Yayma Cemiyeti“ su obrazovne i kulturne aktivnosti koje doprinose razvoju društva, te koje štite i razvijaju nacionalne, moralne, vjerske, duhovne i kulturne vrijednosti. „İlim Yayma Cemiyeti“ je asocijacija koja ima brojne učeničke i studentske domove u Republici Turskoj te širom svijeta, a u osnovi predstavljaju podršku za širenje nauke pružajući učenicima i studentima kvalitetne i moderne usluge po međunarodnim standardima u oblasti obrazovanja, internatskog smještaja i kulture.

Ovi susreti, održani u Bosni i Hercegovini, ne samo da su ojačali međusobnu solidarnost, već su pružili priliku za razmjenu iskustava i još bolju saradnju na svim poljima.

U vremenu izazova i odgovornosti, neka nam dani bajrama budu prilika da obnovimo iskrenost prema Bogu, pažnju prema ljudima i povjerenje među sobom. Neka svaki susret ovih blagdanskih dana donese smirenost, dostojanstvo i snagu za nove korake na putu činjenja dobra.

Svima Vama i svim muslimanima i muslimankama

BAJRAM ŠERIF MUBAREK OLSUN

Predsjednik Udruženja ilmijje IZ u BiH

Nijaz ef. Duzan

Skupštini je prisustvovao reisul-ulema Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini Husein-ef. Kavazović koji je tokom obraćanja ocijenio da se Udruženje ilmijje nalazi u samom središtu Zajednice, te da se njegov rad, inicijative i prijedlozi snažno reflektiraju na mnoge segmente ukupnog rada ove institucije.

Njegovo obraćanje prenosimo u cijelosti:

“Udruženje ilmijje Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini nalazi u samom središtu Zajednice i njegov rad, inicijative i prijedlozi snažno se reflektiraju na mnoge segmente ukupnog rada naše organizacije. Stoga je od krucijalnog značaja da ono bude dinamično, kreativno u svom promišljanju i posvećeno u svome radu. Držim da je ono u ovom vremenu upravo takvo i nadam se da će takvo i ostati.

Želim odati priznanje Udruženju ilmijje na osvjetljavanju časne uloge imama u vrijeme agresije i za vrijeme povratka tamo odakle su muslimani bili protjerani. To je nešto na šta smo sasvim ponosni; to je blistava uloga tih ljudi u tim dramatičnim i nerijetko jezivim okolnostima, opasnim po život. Srećom, mnogo toga je zabilježeno i ostat će da svijetli i inspiriše one koji će doći poslije. Doista smo ponosni na svoje imame, ali i na Udruženje što se potrudilo da se to zapiše, dokumentuje, objedini i publikuje. Poznato vam je da je objavljeno nekoliko knjiga o tome. Možda bismo trebali razmisliti da se dio toga prevede i objavi i na stranim jezicima i tako unese u muslimanska područja u svijetu – kao pouka i primjer ljudima u vremenima koja dolaze, i kao zajedničko blago.

Tu su imami pokazali svoju iznimnost, pokazali da su dostojni sljedbenici Poslanika Muhammeda, a.s.

Naime, neke predaje govore o tome da su bliski saradnici nekih ranijih poslanika nerado pristajali otići i poruku vjere prenositi u udaljenija područja, dok su Muhammedovi ashabi bespogovorno odlazili u svako mjesto u koje bi ih Poslanik poslao. I naši imami su tako činili i ostajali sa svojim džematlijama i hrabro ih vraćali u mjesta iz kojih su protjerani, rizikujući i svoje živote.

Želim potcrtati još jednu značajnu ulogu Udruženja ilmijje. To su projekti koji imaju za cilj permanentno, cjeloživotno obrazovanje imama, kao i razvijanje  njihovih sposobnosti i vještina u novim društvenim okolnostima. To je težak i odgovoran zadatak, no Udruženje ga, za sada, vrši uspješno i ja se nadam da će tako biti i ubuduće. Taj zadatak se mora vršiti kontinuirano i nikada se ne može završiti.  Jer, kada bi se s tim stalo, angažman imama bi izgubio korak s vremenom i imam ne bi mogao biti uspješan u svom radu. To našem ukupnom djelovanju osigurava vitalnost i efikasnost i snažno doprinosi uspješnosti rada čitave Zajednice.

Osim toga, Udruženje ilmije kroz razne projekte daje doprinos i djeluje u pravcu poboljšanja statusa imama, kako u praktičnom smislu, tako i kroz sugestije za izmjene normativnih akata. Ovo je također iznimno važno pitanje i možda će biti glavna tema našeg bavljenja u narednom periodu. Stoga vas molim da mu posvetite potrebnu pažnju. Riječ je o osjetljivom i kompleksnom pitanju. Ako ga uspješno razriješimo, ono će imati široke pozitivne implikacije i značajno će se odraziti na naš ukupan rad. Ne bismo smjeli pogriješiti u njegovom rješavanju.  Naime, želimo imamu osigurati povoljniji status, rasteretiti ga obaveza koje može obavljati i neko drugi, osigurati mu solidna primanja, ali ga i bolje iskoristiti u njegovim temeljnim zadacima: radu s ljudima i vjerskom odgajanju i educiranju ljudi. Želimo imamski posao učiniti atraktivnim, a za to je, pored ostalog, potrebno prilagoditi i nastavne i odgojne programe u medresama i na fakultetima. I osigurati neophodne uvjete za njeg.

Dragi delegati, dragi imami.

Mi se još uvijek ne suočavamo s ozbiljnim problemima u pogledu imamskog kadra, još uvijek su džemati relativno prihvatljivi za rad i uposlenje mladih ljudi, no već imamo slučajeve napuštanja imamskog poziva i odlazak imama u neke druge vode. To više dolazi do izražaja u entitetu Republika srpska, ali i u Federaciji i dijaspori. Različiti su razlozi za to, ali ma kakvi oni bili nama je to znak da se moramo pozabaviti tim pitanjem i iznaći rješenje za nj. Uhvatit ćemo se u koštac s njim. Nadam se da ćete nam vi puno pomoći u tome.

Držim da će integracija članarine, koju evo privodimo kraju, biti od velike koristi, pa vas pozivam da se dodatne angažirate na tom planu, da ljudima objašnjavate šta se sve postiže integracijom, ali i s čime ćemo se suočili ako to ne uradimo: da će mnoga mjesta ostati bez imama i da će se islam u tim mjestima ugasiti. Smijemo li to dopustiti? Ovdje se ne radi samo o poboljšavanju i ujednačavanju uslova za rad imama, ovo je naprosto životno pitanje Zajednice u mnogim mjestima i tu moramo biti na nivou zadatka. Stoga, budite pažljivi u objašnjavanju toga, ali ne ostavljajte prostora za odustajanje od integriranja, udruživanja sredstava u medžlisima. To je krupan, možda i historijski projekat, s dalekosežnim implikacijama.

Poštovani delegati, dragi imami!

Na životnom smo polju. Suočavamo se s raznim izazovima: političkim, ekonomskim, sociološkim, moralnim. Naš uspjeh umnogome zavisi od naše iskrenosti, posvećenosti svom poslu i volje da se borimo dokraja. Od naše borbe uveliko zavisi sudbina našeg naroda i naše zemlje. Ako mi budemo moralno zdravi, društveno korisni, dovoljno osposobljeni i motivirani, bit će i naša zemlja i naš narod. I moći ćemo računati na Božiju pomoć. U protivnom ćemo živjeti u bijedi, tavoriti, razjedati jedni druge i možda nestati sa scene, izgubiti se kao kolektivitet.

Čestitam Udruženju ilmije na radu i projektima koje poduzima. Čuvajte, braćo, svoje Udruženje i unapređujte njegov rad. Neka vam Skupština protekne u konstruktivnom radu i neka poluči dobre rezultate.

Želim vam lijepe i ugodne nastupajuće ramazanske dane. Provedite ih kako im i dolikuje – u pobožnosti i radu.

U jednoj hikaji iz bošnjačke usmene tradicije veli se da je najteže raditi s ljudima. S kanalom je dever, ali se iskopa, s drvetom izazov, ali se obradi, a s ljudima kako god da postupiš – opet ne valjaš. Nije se rodio ko je svijetu ugodio! Možda su baš zbog toga toliko rijetki imami koji cio radni vijek provedu u jednom džematu s istim ljudima. Jedan je od njih Muharem-efendija Veladžić.

Svojim prepoznatljivim glasom, u kojem su na karakterističan način spojene poslanička blagost i krajišnička oštrina, Muharem-efendija podsjećao je četiri puna desetljeća s mimbera Hadži Idrizove džamije na Malti vjernike na svete vrijednosti islama. Desetine hiljada džematlija klanjalo je za njim, hiljade djece učilo pred njim, desetine kolega učile od njega. Za njega će njegove džematlije reći da je narodski čovjek. Sa svima progovori, svačiji dever sasluša i radost podijeli.

Zbog toga je ostao omiljen, iako je već godinu u penziji.

Muharem-efendija Veladžić rodio se 1954. godine u Varoškoj Rijeci u općini Bužim. Iako je znao kakve će to posljedice imati, nakon osnovne škole, upisuje Gazi Husrev-begovu medresu 1969. godine. “Bilo je veoma teško stanje. Zgrada je bila stara, ložio se ćumur… Ali to je bio najmanji problem. Mi smo kao učenici medrese praćeni i prisluškivani. Nismo mogli upisati nijedan fakultet jer medresa nije bila priznata. Ko je htio na fakultet morao je položiti sve ispite iz srednje škole, što nije bilo lahko. Mi nismo imali pravo na zdravstveno osiguranje samo zato što smo bili učenici medrese. Nismo mogli kupiti učeničke karte za autobus… U svim domenima bošnjačko-muslimanskog života osjećao se ogroman pritisak”, prisjeća se Muharem-efendija.

Nakon medrese, upisao je Fakultet političkih nauka u Sarajevu, Odsjek za sociologiju, i završio ga 1978. godine. “Morao sam polagati sve ispite iz srednje škole, kao da sam imao samo osnovnu školu. Ali mi iz medrese lahko smo polagali te ispite jer smo bili najbolji. Bili smo mnogo obrazovaniji od učenika iz drugih škola, što se dalo osjetiti i na fakultetu. Mustafa Spahić bio je najbolji student Fakulteta političkih nauka. Kada on progovori, svi zašute. Međutim, UDBA nas je i dalje pratila, šta radimo, s kim se družimo, čak i kad smo bili na ekskurziji u Rusiji”, kaže Muharem.

POLICIJSKA STANICA U DŽAMIJI

Kada je počeo “Sarajevski proces” 1983. godine, Muharem-efendija očekivao je da će biti uhapšen. “Bio sam u tim krugovima, ali sam tu uglavnom šutio i slušao da nešto naučim. Bila je to jedna živa generacija. Družili smo se s dr. Šukrićem, Mehmedalijom Hadžićem, Hasanom Čengićem, Salihom Ibriševićem, koji je bio jedan veliki magnet što je privlačio omladinu… Možda nisam priveden i zato što sam bio malo mlađi. Međutim, došla je 1987. i proces protiv Zahiragića i grupe, tada sam ja fasov’o. Zvali su me nekoliko puta, isljeđivali po šest sati u komadu. Bio je to stravičan pritisak, samo Allah zna kroz šta se tada prolazilo. Prvi put sam saslušavan u proljeće 1987. godine. Jedno pitanje na koje sam odgovorio kao da sam nešto o tome čuo bilo je dovoljno za psihološko maltretiranje. Mene su uglavnom pitali za džematlije. Ja samo im kazao da su to sve stari ljudi: jedan ne vidi, drugi ne čuje, treći ne može na noge. O čemu džematlije pričaju? – pitaju me, a ja velim: ni o čemu, nema priče u džamiji. A šta pričaju kad izađu napolje? – opet će oni, a ja velim da je nekulturno prisluškivati šta drugi ljudi pričaju među sobom”, prisjeća se Muharem-efendija.

Kako kaže, dok je ispitivan, slušao je krike i jauke iz drugih prostorija. Sve je to doprinosilo atmosferi straha i zebnje, ali Muharem-efendija ostao je stamen. “Pitaju me za džematliju Fadila, ja im velim da on kasni na jaciju, pa onda krenem u objašnjavanje fikhskih propisa vezanim za kašnjenje u džemat”, kroz smijeh kazuje efendija. “Najteže mi je bilo treći put kad sam ispitivan. Nakon šest sati sam pušten. Kad sam došao do svoje džamije da prispijem na akšam, pred ulaznim vratima vidim Gorana i Branku, koji su me tog dana ispitivali. Oni su prije mene došli tu.

To mi je bio šok. Nisam spavao po cijelu noć i o tome nikome nisam ništa govorio. Mislio sam da ću puknuti tog proljeća. Istom dođe ramazan i Allah mi to skide i moje grudi olakša”, kaže efendija.

U Hadži Idrizovoj džamiji na Malti komunisti su neposredno nakon Drugog svjetskog rata otuđili pola zgrade u kojoj je bio smješten i džamijski prostor. To su sve do 1990. godine bile prostorije MUP-a, što je efendiji bio dodatni pritisak. “Svaku hutbu petkom prate šta se i kako govori. Ja upalim mikrofon i odmah nastane mikrofonija. A ja kažem: isključite vaše aparate da mogu obaviti hutbu. Valjda su me snimali. Pritisak je bio stravičan, ali Allah je dao da se sve to izdržalo. Vjernik i to doživljava kao iskušenje, pa je i na tome zahvalan Gospodaru”, prisjeća se efendija.

SAD JE MNOGO BOLJE

Muharem-efendija kaže da mu nisu jasni oni koji govore da je tada bilo bolje nego danas. “Tada je bilo bolje samo onima koji su bili u vlasti. Oni su bili privilegovani jer su služili tome sistemu. Ja sam sa sela. Naš život na selu bio je veoma težak. Mi smo počeli bolje živjeti tek kad je naš svijet počeo ići u zemlje Zapadne Evrope. Standard je bio toliko nizak da je i osnovna odjeća bila preskupa. A danas… Koliko je samo odjeće pored kontejnera? Tad se to nije moglo kupiti. A šta tek da kažemo kad je riječ o slobodi… Mi tada nismo smjeli reći da smo Bošnjaci, muslimani”, kazuje efendija, podsjećajući na to kako su u to vrijeme završili oni koji su islam promišljali kroz političke kategorije. “Izmišljali su islamski fundamentalizam, da hoćemo islamsku državu u Evropi, da smo protiv bratstva i jedinstva. To su stalne matrice koje oni i danas ponavljaju”, kaže Muharem-efendija, ističući da su tada posebno bili na udaru vjerski službenici.

Iako je u odnosu prema UDBA-i bio i ostao stamen, isljeđivanja i pritisci utjecali su na njegovo zdravlje. “Ja sam hronični bolesnik. U Zagrebu sam 2001. godine operisao tumor na hipofizi, a ona je komandant štitne žlijezde, mliječnih i nadbubrežnih žlijezda itd. Bogu hvala pa je operacija bila uspješna i što tumor nije aktivan”, kaže efendija. Uprkos bolesti, Muharem-efendija radio je na najbolji mogući način svoj posao. “Kad vidite šta su prije nas proživljavali muslimani – pa ovo je ništa što sam ja prošao. Ništa! Malo ispitivanja i pritisaka, to je sve. Mi moramo učiti svoju historiju, znati šta nam se dešavalo, barem od balkanskih ratova do danas, ako mislimo opstati ovdje”, poručuje Muharem-efendija.

To ćemo, kako kaže, postići čitanjem o sebi i svojoj historiji, te jasnim stavom u pogledu identitetskih pitanja. “Mi, Bošnjaci, nažalost, nemamo nikakav program ni strategiju. Mi često ne znamo šta hoćemo. A i kad znamo – moramo imati neki prostor gdje ćemo artikulirati te ideje. Imali smo bošnjačku televiziju – ukinuta. Imali Ljiljan – ukinut. Zato je vrlo važno da imamo bar jedan sedmični list u kojem možemo iznositi svoje stavove, a baš to je časopis Stav. On je u pravo vrijeme došao i ja ga čitam od kako sam saznao za taj list. Meni je Mustafa-efendija Spahić skrenuo pažnju na Stav, mislim da je bio šesti ili sedmi broj već, i otad redovno kupujem i čitam Stav. Srijedom odem dolje na ulicu da ga kupim, ne mogu čekati četvrtak. Kod mene to svi čitaju, čak i punica, kojoj su osamdeset i dvije godine, a koja Stav čita od korice do korice. To je naš list koji rješava naše probleme, list koji je prava dragocjenost i zato je važno da se Bošnjaci oko toga okupe”, poručuje efendija Muharem.

(STAV, 03.01.2021.)

K O N K U R S

za izbor

sekretara Glavnog odbora Udruženja ilmijje Islamske zajednice u BiH

Opći uvjeti:

• Da je državljanin Bosne i Hercegovine,
• Da je član Islamske zajednice u BiH,
• Da je član Udruženja ilmijje.

Posebni uvjeti:

• Da je aktivan član Udruženja ilmijje IZ u BiH,
• Da ima najmanje 10 godina radnog iskustva na mjestu imama, hatiba i muallima,
• Završen fakultet: VSS, 180 odnosno 240 ECTS bodova,
• Da posjeduje organizacijske sposobnosti.

Potrebna dokumentacija:

• Prijava na konkurs uz kraću biografiju/CV
• Izvod iz matične knjige rođenih,
• Uvjerenje o državljanstvu (ne starije od šest mjeseci),
• Diploma o stečenoj stručnoj spremi,
• Potvrda o radnom iskustvu,
• Potvrda o članstvu u Islamskoj zajednici,
• Potvrda osnovnog odbora Udruženja ilmijje o članstvu,
• Stav okružnog odbora o aktivnom članstvu u Udruženju.

Dokumenti koji se prilažu uz prijavu moraju biti originali ili kopije ovjerene od nadležnog organa državne uprave.

Ukoliko je visoko obrazovanje stečeno po bolonjskom sistemu studiranja, uz univerzitetsku diplomu obavezno se dostavlja i dodatak diplomi.

Ukoliko je visoko obrazovanje stečeno u inostranstvu, potrebno je priložiti ovjerenu kopiju rješenja o nostrifikaciji koje je izdao nadležni organ ili ustanova.

U pogledu radnog iskustva ne dostavljati radnu knjižicu jer se radnom knjižicom dokazuje samo radni staž.

Konkurs ostaje otvoren 8 dana od dana objavljivanja u IIN Preporod i na web portalu www.ilmijja.ba

Nepotpune i neblagovremene prijave neće se razmatrati.

Prijave slati poštom preporučeno na adresu: Udruženje ilmijje Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini, Ul. Zelenih beretki br. 17 s naznakom – „Prijava na konkurs za sekretara Glavnog odbora Udruženja ilmijje IZ u BiH – NE OTVARAJ“.