Novi Muallim

Nematerijalno kulturno naslijeđe i upravljanje kulturnim prostorima u okviru Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini

Elvir Duranović — 2024-05-30

UDK: 930.85:28-7(497.6)

Nematerijalno kulturno naslijeđe, ili živa vjerska baština, važan je segment kulturnog identiteta svake etničke ili vjerske zajednice. Prema UNESCO „Konvenciji“, nematerijalno kulturno naslijeđe, između ostalog, obuhvata kulturne prostore, a ispoljava se u pet domena od kojih treća obuhvata: društvene prakse, rituale i svečane događaje. U okviru ove domene na otvorenoj Preliminarnoj listi nematerijalnog kulturnog naslijeđa Bosne i Hercegovine nalazi se hodočašće na Ajvatovicu. Autor u ovom radu predstavlja dosadašnja iskustva Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini u organiziranju hodočašća na Ajvatovicu, propituje mogućnost zaštite Ajvatovice kao žive vjerske baštine te skreće pažnju na određene izazove s kojim bi se, eventualno, organizatori dovišta na Ajvatovici u budućnosti mogli suočiti. Autor u radu promovira sljedeći kulturni prostor, dovište kod Brateljevačke pećine kod Kladnja koji bi se, uz Ajvatovicu, mogao naći na Preliminarnoj listi nematerijalnog kulturnog naslijeđa Bosne i Hercegovine.

NEKI SAVJETI I OPOMENE U POGLEDU ISLAMSKIH NAUKA

Mohammed RUSTOM — 2024-05-30

U ovom nevelikom tekstu Mohammed Rustom, redovni profesor islamskih nauka na Carleton univerzitetu (Kanada), upućuje savjete koji su u vezi s napredovanjem kroz različite faze akademskog života u islamskim naukama. Često su ti savjeti iz praktičnog domena zbog čega onome ko se osposobljava kao proučavalac mogu biti od iznimne koristi, naročito studentima islamskih nauka. Pažljivom čitaocu neće promaći to da se kroz ovih sedamdeset naputaka povremeno mogu vidjeti proplamsaji spoznaja stečenih autorovim marljivim proučavanjem klasičnih tekstova iz islamske filozofije i sufizma, s tim što su iskazane na savremen način. Ovaj rad je objavljen u dva različita časopisa i preveden je na perzijski jezik.

Stubovi islama

Nevzet Porić — 2024-05-30

(Rifeta Šahinović, Stubovi islama, Muftijstvo bihaćko i Medresa “Reis Džemaludin-ef. Čaušević” Cazin, 2023)

I nakon životnih vrhova i dolina – ostani što jesi

Saudin Gobeljić — 2024-05-30

(Safet Alić, Ostani što jesi, Tuzla, 2023)

Analiza jednog tefsirskog izvora

Emina Ćeman-Kiremitci — 2024-05-30

(Mehmet Akif Koç, Analiza jednog tefsirskog izvora: Predaje Mukātila b. Sulejmāna (150/767) koje se nalaze u Sa’lebījevom (427/1036) tefsiru, Kitabiyat, Ankara, 2005; Izvorni naziv na turskom jeziku: Tefsirde Bir Kaynak İncelemesi: eṣ-Ṣa’lebī (427/1036) Tefsirinde Mukātil b. Suleymān (150-767) Rivayetleri)

Bužim u osmanskim dokumentima

Edin Veladžić — 2024-05-30

(Adnan Kadrić i Alma Omanović- -Veladžić, Bužim u osmanskim dokumentima: popis stanovništva 1851. godine, BZK “Preporod” Bužim, Bužim, 2024)

Pravo Bošnjakinje na zaposlenje i rad izvan kuće kroz povijest: pregled stavova bošnjačke vjerske inteligencije i njihovo argumentiranje tumačenjem Kur'ana

Sumeja Ljevaković-Subašić — 2024-05-30

UDK: 28:305-055.2

U radu se tematizira pravo Bošnjakinje na zaposlenje i rad izvan kuće u kontekstu emancipacije žene u Bosni i Hercegovini. U uvodu je dat kratak pregled zaposlenja i rada muslimanke izvan kuće kroz povijest te ograničavanje njenog zaposlenja u javnim službama od strane uleme i drugih tumačenjem Kur'ana. U nastavku se rad fokusira na praksu rada Bošnjakinja – muslimanki izvan kuće od perioda Osmanske države do kraja Drugog svjetskog rata, odnosno do usvajanja Ustava FNRJ. Poseban akcenat u radu stavljen je na stavove bošnjačke vjerske inteligencije o (ne)dozvoljenosti zapošljavanja i rada žena izvan kuće s posebnim osvrtom na argumentiranje njihovih stavova tumačenjem Kur'ana. Usto, u radu je dat i osvrt na stavove bošnjačke uleme o dozvoljenosti obavljanja vjerskih funkcija ženama.

Hivzija Hasandedić i njegov pristup izučavanju kulturne historije

Mevludin Dizdarević — 2024-05-30

UDK: 930.85(497.6)
929 Hasandedic H.

Hivzija Hasandedić ubraja se u red onih istraživača koji su školovani na VIŠT-u, dakle slijedili su teološko, eminentno univerzalno obrazovanje, ali su u kasnijoj fazi svoga života dali nemjerljiv doprinos izučavanju kulturne baštine Bosne i Hercegovine. Iza Hivzije Hasandedića ostala je prava mala biblioteka dragocjenih istraživačkih priloga, autentičnih dokumenata bez kojih je teško misliti historiju Hercegovine i Bosne u cjelini. Dominantni pristup koji je Hasandedić njegovao jeste mikrohistorijski tj. onaj koncept historije koji se zove historija odozdo ili istraživanje ne velikih i krupnih događaja nego onih prostora i tema koje su skrajnute na marginu historijskih istraživanja. Kao takve, one tvore mozaik kojim naše ukupno razumijevanje historijskih procesa biva jasnije i cjelovitije. Cilj našeg rada jeste istražiti i predstaviti metodski pristup kulturno-historijskih istraživanja Hivzije Hasandedića tj. koju baštinu je istraživao, na koji način i u kojem opsegu. Držimo da ćemo tako bolje razumjeti njegov odnos prema kulturnoj historiji i razloge dometa koje je ostvario.

Odnos religioznosti učenika i motivacije za školskim učenjem

Fikret Čančar — 2024-05-30

UDK: 371.212:2

Predmet ovog rada je odnos religioznosti učenika i motivacije za školskim učenjem. Cilj istraživanja bio je da se na osnovu ispitivanja stavova učenika osnovne i srednje škole ustanovi kakav je odnos religioznosti učenika i motivacije za školskim učenjem.

Od istraživačkih metoda korišteni su: metod teorijske analize i deskriptivno-analitički servej metod, a od istraživačkih instrumenata – upitnici, i to: Upitnik religioznosti (Isić, Pehlić i Neimarlija, 2014) i Upitnik školske motivacije – The Inventory of School Motivation – ISM. (Ali i McInerney, 2005)

Rezultati istraživanja su pokazali da je religioznost pozitivno statistički značajno povezana s motivacijom za školsko učenje. Religioznost kod učenika pozitivno podstiče spremnost na izvršavanje školskih zadataka, spremnost na ulaganje truda i napora u školsko učenje, takmičenje s drugim učenicima u izvršavanju školskih zadataka, težnju ka grupnom radu u razredu, težnju za pomaganjem drugima u izvršavanju školskih zadataka i potrebu za nagrađivanjem zbog ostvarenog školskog uspjeha. Zatim, utvrđeno je da ne postoji razlika u religioznosti učenika osnovne i srednje škole, niti između učenika različitog spola.

Izveden je zaključak da školska vjeronauka i drugi religijski faktori u većoj mjeri obrazovno utječu na učenike, a u manjoj mjeri imaju odgojnu funkciju s ciljem prakticiranja vjere, što ukazuje na potrebu redefiniranja vjeronaučnih aktivnosti koje bi u većoj mjeri trebale osnaživati odgojnu dimenziju.

Namaz i planiranje vremena: Prvi mujezin

Lamija Husić — 2024-05-30

UDK: 371.3:28(072.2)

U ovom radu predstavljena je nastavna priprema za čas pod nazivom „Namaz i planiranje vremena: Prvi mujezin“ koja se nalazi unutar nastavne oblasti „Namaz i planiranje vremena“. Nastavna jedinica koja se obrađuje u tekstu sastavni je dio Nastavnog plana i programa islamske vjeronauke za peti razred osnovnih škola. Autor je u pripremi prezentirao konkretna uputstva za realizaciju časa, što podrazumijeva definirane ciljeve, oblike nastavnog rada, nastavne metode i tehnike, ali i sam sadržaj časa s prilozima koji mogu biti iskorišteni tokom izvođenja časa. Ono što dodatno obogaćuje ovu pripremu jesu QR kodovi pomoću kojih se lahko može i online pristupiti potrebnim materijalima za rad.

ODGOJNO-OBRAZOVNI RAD U ĐAČKIM DOMOVIMA MEDRESA U BOSNI I HERCEGOVINI

Amela Numangić — 2024-05-30

UDK: 373.5:28]:005.6

Rad predstavlja prikaz odgojno-obrazovnog rada u đačkim domovima medresa Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini. Cilj pisanja rada jeste da se pobudi interesovanje za ovom tematikom i da se ukaže na važnost odgojno-obrazovnog rada u domovima medresa kako bi se u budućnosti ovoj temi prilazilo s većom pažnjom. U radu se definira dom i njegova uloga, posebno u današnje vrijeme. U prvom poglavlju prikazan je odgojno-obrazovni rad s posebnim naglaskom na integrirani pristup u radu s đacima. U drugom poglavlju prezentirana je organizacija odgojno-obrazovnog rada u domovima medresa Islamske zajednice koja je planirana u skladu s namaskim vaktovima. U trećem poglavlju predstavljen je plan i program odgojno-obrazovnog rada propisan od Rijaseta Islamske zajednice. Četvrto poglavlje govori o tome da su prvi odgajatelji djece njihovi roditelji, a da su kasnije kroz školovanje svi nastavnici ujedno i odgajatelji, dok su u domu odgajatelji glavni nosioci odgojnog djelovanja. Od sposobnosti i kompetencija odgajatelja zavise efekti odgojno-obrazovnog rada u domu, a što se reflektuje i na rad s učenicima u školi. Na kraju je spomenuta propisana pedagoška dokumentacija koja se vodi u domu, a koja olakšava praćenje rada i napretka đaka i zaključna razmatranja.

Praksa oslovljavanja reisul-uleme

Ekrem Tucaković — 2024-05-30

UDK: 28-732.3(497.6)

Analizom određenog korpusa službene korespondencije i tekstova u publikacijama Islamske zajednice i bošnjačkih časopisa uočava se praksa raznolikog oslovljavanja reisul-uleme. Tokom nešto više od 140 godina postojanja službe reisul-uleme evidentno je nepostojanje stabilnih i široko ustaljenih formi oslovljavanja ličnosti koja vrši najznačajniju vjersku i vjersko-predstavničku dužnost muslimana u Bosni i Hercegovini. To štošta govori o jezičkoj kulturi, sposobnosti izvođenja iz vlastite duhovne tradicije adekvatnih značenja u vlastitom jeziku, građenju stručnog pojmovlja i imenovanja osoba i službi ili njihovih administrativnih, organizacijskih i duhovnih položaja. U ovom radu prezentiraju se neki primjeri oslovljavanja reisul-uleme u različitim historijskim periodima koji, s jedne strane, ukazuju na poimanje ove službe, a, s druge, svjedoče o stanovitom diskontinuitetu, sporom prepoznavanju značaja utemeljenja čvršćih duhovnih uporišta na kojima bi se gradila stabilna jezička i pojmovna deskripcija i reprezentacija. Ovi primjeri također ukazuju na utjecaj vanjskog okruženja i u stanovitom smislu traganja za primjerenom institucionalnom kulturom ophođenja i oslovljavanja.

Šejhul-islam Mustafa Hajri-ef. i fetva o velikom džihadu

Dženan Hasić — 2024-05-30

UDK: 929 Hajri M.

U radu se ukratko predstavlja život šejhul-islama Mustafe Hajri-ef. (1867-1921), koji se na početku Prvog svjetskog rata našao na čelu osmanskog Mešihata i njegova fetva o velikom džihadu. Kada se Osmanska država 1914. pridružila savezu Njemačke i Austro-Ugarske naspram Rusije, Engleske i Francuske, on je izdao fetvu o velikom džihadu. Budući da je Osmanska država, barem formalno, u posljednjim godinama svog bivstvovanja bila država koja se temeljila na vladavini šerijata, tražena je fetva od najvišeg vjerskog organa države, šejhul-islama, u vezi s oglašavanjem džihada. Fetva o obaveznosti ratovanja muslimana protiv osmanskih neprijatelja poslana je muslimanima diljem muslimanskog svijeta, pa tako i Bošnjacima koji su sljedbenici islama, čiji je vjerski poglavar, reisul-ulema, u to vrijeme bio Džemaluddin-ef. Čaušević. Fetva je pročitana u Sarajevu 11. decembra 1914. godine pred oko 3000 osoba nakon klanjanog džuma-namaza u Begovoj džamiji, a tokom mjeseca marta 1915. godine u jedinicama austrougarske vojske u Bosni i Hercegovni.

Ibn Ašurovo djelovanje na reformi islamskog obrazovanja

Abdusamed Podojak — 2024-05-30

UDK: 37.014:28(611)

Savremeni svijet konstantno zahtijeva prilagođavanje, mijenjanje i unapređivanje školskog i obrazovnog sistema. U skladu s tim, javlja se potreba da se u okviru obrazovanja prilagode metodološki pristupi, nastavni kurikulumi i udžbenici, sve u cilju kvalitetnije pripreme učenika da odgovore zahtjevu vremena u kojem žive. Nažalost, muslimanski svijet i obrazovne institucije s islamskim predznakom početkom 20. stoljeća kasnile su s takvim reformama. U ovom radu predstavit ćemo obuhvatnu reformu islamskog obrazovanja koju je inicirao učenjak i reformator, rektor Univerziteta Ez-Zejtuna, Muhammed et-Tahir ibn Ašur. Kroz historijski pregled islamskog obrazovanja ovaj učenjak nastojao je uočiti probleme koji su uzrokovali stagniranje na polju obrazovanja, a potom ponuditi rješenja za njegovu reformu. Njegove ideje i savjeti i danas su aktuelni jer još postoji prostor za poboljšanje islamskog obrazovanja koje bi trebalo odgovoriti zahtjevima vremena, a ne trajati kao relikt prošlosti.

Sekuritizacija islama i muslimana

Hikmet Karčić — 2024-05-30

UDK: 28:351.78(=163.4*3)

Ovaj rad istražuje sekuritizaciju islama i muslimana kao složen i višedimenzionalan globalni fenomen, koji je posebno došao do izražaja nakon događaja 11. septembra 2001. godine. Sekuritizacija, proces pretvaranja društvenih pitanja u sigurnosna, rezultirala je u značajnoj promjeni percepcije islama i muslimana, prikazujući ih kao glavne sigurnosne prijetnje. Fenomen se manifestira različito u različitim regijama, uključujući stroge zakone poput Zakona o patriotizmu u SAD-u, ugnjetavanja muslimana Ujgura u Kini i državnu kontrolu islamskih praksi u Rusiji. Ovaj rad analizira duboke posljedice sekuritizacije, uključujući stigmatizaciju i marginalizaciju muslimanskih zajednica, promjene u međunarodnim odnosima i domaćim politikama te izazove postavljene slobodi vjeroispovijesti i demokratskim načelima. Istovremeno, rad iznosi kritičke perspektive koje zagovaraju nijansiran pristup u razumijevanju islama i muslimanskih društava te naglašava važnost rješavanja korijenskih uzroka radi efikasnije borbe protiv radikalizacije. Autor se zalaže za uravnotežen pristup koji promoviše dijalog, inkluzivne politike i međunarodnu suradnju, ističući značaj pluralizma i tolerancije u razbijanju narativa sekuritizacije.

Predstavljanje islama u Glasu Koncila: Međureligijski dijalog i islamske teološke teme

Elvedin Subašić — 2024-05-30

UDK: 2-14:316.7

Glas Koncila je jedan od najznačajnijih vjerskih printanih medija u Hrvatskoj s dugogodišnjom tradicijom koju pisanom riječju baštine, prije svih, katolički teolozi, službenici ili bivši službenici Katoličke crkve u Hrvatskoj. Predstavljanje islama u jednom od najutjecajnijih vjerskih printanih medija u Hrvatskoj može doprinijeti formiranju pozitivnog ili negativnog imidža o islamu i njegovim vrijednostima, što može utjecati na kvalitet dijaloga i suživota vjernika i vjerskih zajednica u Hrvatskoj i u Bosni i Hercegovini koje su, povijesno gledajući, upućene jedna na drugu. Uzimajući u obzir ulogu medija u kreiranju stavova i utjecaj na javno mnijenje, u radu se daje kratak prikaz sadržaja o međureligijskom dijalogu Katoličke crkve u Hrvatskoj i Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini te islamskim teološkim temama objavljenim u katoličkom sedmičniku Glas Koncila u periodu od 1991. do 2005. godine.