GRAMATIČKO-STILISTIČKE OSOBINE DOVE U KUR’ANU

Autor(i)

  • Mustafa Jahić

DOI:

https://doi.org/10.26340/muallim.v17i68.1372

Ključne riječi:

Kur’an, dova, gramatički stilovi, molidbene rečenice, sintaksička semantika, gramatičko-stilističke osobine

Sažetak

UDK 811.411.21'36'38:28-23

Rečenice kojima se izriče molba upućena Allahu često se radi postizanja stilistički efektnijeg iskaza i istovremeno dodatnog značenja iskazuju u formi u kojoj njihova unutarnja struktura odstupa od uobičajenog načina izražavanja. Ova se odstupanja realiziraju najčešće kao promjena reda riječi (taqdīm wa ta’ẖīr), koroboracija (ta’kīd) riječi, sintagme ili cijele rečenice, zatim elidiranje dijelova rečenice (ḥaḏf), upotreba riječi u determiniranoj i nedeterminiranoj formi (ta‘rīf wa tankīr), restrikcija (qaṣr), konciznost (īğāz) i, na kraju, opširnost (iṭnāb) u izražavanju. Osim toga, i same molidbene rečenice pokazuju svoje posebne gramatičko-stilističke osobenosti kroz način njihovog nizanja u širem molidbenom iskazu, koji može biti bez veznika (faṣl) i sa veznikom wa (waṣl). Navedena sintaksičko-semantička svojstva, koja se označavaju i kao gramatički stilovi (asālīb naḥwiyya) predstavljaju gramatičko-stilistička obilježja i jezika Kur’ana tako da se ostvaruju i u kur’anskim molidbenim iskazima, čime se uz očuvanje osnovnog značenja takvoga iskaza, postiže stilistički efektniji iskaz i bolje razumijevanje dove. Zbog toga će se u ovome radu govoriti uglavnom o navedenim gramatičkim stilovima kao posebnim unutarnjim, gramatičkim i stilističkim obilježjima kur’anskih dova kao posebne vrste molidbenih iskaza.

Downloads

Objavljeno

01-08-2022

How to Cite

Jahić, M. (2022). GRAMATIČKO-STILISTIČKE OSOBINE DOVE U KUR’ANU. Novi Muallim, 17(68), 64–73. https://doi.org/10.26340/muallim.v17i68.1372

Broj časopisa

Rubrika

ISLAMSKE TEME