PRAVNI STATUS ISLAMSKIH ZAJEDNICA U NJEMAČKOJ
DOI:
https://doi.org/10.26340/muallim.v19i74.1661Ključne riječi:
islamske zajednice, religijska udruženja, priznate vjerske zajednice, korporacija javnog prava, islam, Vajmarski ustav, Osnovni zakon, crkveno pravoSažetak
UDK 28-78-732.2(430)
U Njemačkoj postoje dvije kategorije vjerskih organizacija koje su registrovane na različitim pravnim osnovama: I – udruženja privatnog prava (udruženje građana) registrirana s ciljem ostvarenja vjerskih aktivnosti. II – korporacije javnog prava koje uživaju daleko više prava nego prve registrovane zajednice. U prvu kategoriju pripadaju i islamske zajednice tj. džemati koji koriste formu privatnog prava (udruženje građana) kao jedini način da registruju svoje zajednice. To ukazuje na činjenicu da još ni jedna islamska zajednica nije priznata kao vjerska zajednica (Religionsgemeinschaft), u pravom smislu značenja te riječi, niti joj je dodijeljen status korporacije javnog prava (Körperschaft des offentlichen Rechts). Ovaj način organizovanja omogućuje islamskim zajednicama posjedovanje vlastite imovine, uspostavljanje mjesta za obavljanje obreda, izvođenje vjerske pouke u islamskim centrima, sklapanje ugovora, zapošljavanje imama i dr. U drugu kategoriju pripadaju korporacije javnog prava koje uživaju daleko više prava nego registrovane zajednice kao udruženja građana. One imaju pravo: da ubiru članarinu od svojih članova putem poreza; da uspostavljaju i održavaju bolnice, dječije vrtiće, obrazovne institucije (škole, gimnazije i fakultete); da sudjeluju u etičkim komisijama na saveznom i državnom nivou; da imaju zagarantovan prostor u javnim rtv-servisima, regulacionim komisijama; da samostalno održavaju groblja; da imaju ustavom zagarantovan prostor za djelovanje u vojsci, u javnim objektima, bolnicama, zatvorima; da sudjeluju u društvenim procesima; da službenici vjerskih zajednica budu tretirani kao državni službenici; da direktno budu nadležni za vjeronauku u školama itd. Nastojanja islamskih zajednica da zadobiju status priznate vjerske zajednice (Religionsgemeinschaft) ili korporacije javnog prava još nisu urodila plodom, kako zbog zakonskih prepreka tako i zbog kratkotrajne prisutnosti muslimana u Njemačkoj. Eventualnim dobijanjem ovog statusa islamske zajednice bi imale sva prava koje sada imaju kršćanske, židovske, ahmedijske, behaijske i druge zajednice. O ovom pitanju se već duži niz godina vode diskusije u okviru Konferencije o islamu (Deutsche Islamkonferenz – DIK) koja je organizovana pod pokroviteljstvom njemačke savezne vlade. Očigledno je državi u interesu da islamske zajednice budu adekvatno organizovane čime bi se olakšala saradnja sa državnim organima i iskristalizovalo ko u stvari predstavlja muslimane u Njemačkoj. Ovim radom ćemo da upoznamo čitatelje djelimično sa navedenom problematikom, uvjetima koji se moraju ispuniti kao i preprekama koje stoje na putu dodjeljivanja statusa priznate vjerske zajednice ili korporacije javnog prava kojeg još ni jedna islamska zajednica nije dobila. Time su islamske zajednice stavljene u neravnopravan položaj u odnosu na one vjerske zajednice koje posjeduju ovaj status.
Downloads
Objavljeno
How to Cite
Broj časopisa
Rubrika
License
Naknada:
a. Časopis ne naplaćuje naknadu za obradu članaka (APC) i naknadu za podnošenje članaka.
Autori koji objavljuju u ovom časopisu pristaju na sljedeće uvijete:
- Autori zadržavaju autorska prava i pružaju časopisu pravo prvog objavljivanja, pri čemu će rad jednu godinu po objavljivanju biti podložan licenci Creative Commons imenovanje koja omogućuje drugima da dijele rad uz uvijet navođenja autorstva i izvornog objavljivanja u ovom časopisu.
- Autori mogu izraditi zasebne, ugovorne aranžmane za ne-ekskluzivnu distribuciju rada objavljenog u časopisu (npr. postavljanje u institucionalni repozitorij ili objavljivanje u knjizi), uz navođenje da je rad izvorno objavljen u ovom časopisu.