ISLAMSKO DUŠEBRIŽNIŠTVO U NJEMAČKOJ: STANJE, IZAZOVI I PERSPEKTIVE

Autor(i)

  • Esnaf Begić

DOI:

https://doi.org/10.26340/muallim.v20i78.1716

Ključne riječi:

imam, dušebrižništvo, islam, kršćanstvo, Njemačka

Sažetak

UDK 28-725(430)

Uprkos vrlo naglašenoj socijalnoj poruci islama, dušebrižništvo kao vjerski inspirisan način pomoći osobama u teškim, sudbinskim i egzistencijalnim životnim situacijama je u islamskom kontekstu poprilično nezapaženo. Kako u intelektualnom smislu u okviru sistematike klasične islamske teologije, tako i u praktičnom, organizacijskom i institucionalnom smislu ono nije doživjelo razvoj i nema ulogu, kakve, na primjer, ima u kontekstu kršćanstva i društava u kojima je kršćanstvo preovladavajuća religija. Kako se u Njemačkoj, kao u jednoj od takvih zemalja u kojima je dušebrižništvo prisutno u općedruštvenom kontekstu, zadnjih godina sve više i iz raznih razloga prisutnosti islama i muslimana posvećuje sve veća pažnja, tako i pitanje islamskog dušebrižništva dobija sve više na važnosti. U fokusu su pitanja njegovog utemeljenja u izvorima islama i islamskoj teološkoj tradiciji, etabliranja struktura za praktičnu izobrazbu muslimanskih dušebrižnika i organizacijskih okvira za praktičnu primjenu dušebrižništva. Osim toga je riječ o principima institucionaliziranja islamskog dušebrižništva na akademskoj, praktičnoj i organizacijskoj ravni.

Downloads

Objavljeno

29-06-2019

How to Cite

Begić, E. (2019). ISLAMSKO DUŠEBRIŽNIŠTVO U NJEMAČKOJ: STANJE, IZAZOVI I PERSPEKTIVE. Novi Muallim, 20(78), 36–44. https://doi.org/10.26340/muallim.v20i78.1716

Broj časopisa

Svezak 20 Br. 78 (2019): Novi Muallim br. 78

Rubrika

TEMA BROJA

License

Naknada:

                  a. Časopis ne naplaćuje naknadu za obradu članaka (APC) i naknadu za podnošenje članaka.

Autori koji objavljuju u ovom časopisu pristaju na sljedeće uvijete:

    1. Autori zadržavaju autorska prava i pružaju časopisu pravo prvog objavljivanja, pri čemu će rad jednu godinu po objavljivanju biti podložan licenci Creative Commons imenovanje koja omogućuje drugima da dijele rad uz uvijet navođenja autorstva i izvornog objavljivanja u ovom časopisu.
    2. Autori mogu izraditi zasebne, ugovorne aranžmane za ne-ekskluzivnu distribuciju rada objavljenog u časopisu (npr. postavljanje u institucionalni repozitorij ili objavljivanje u knjizi), uz navođenje da je rad izvorno objavljen u ovom časopisu.