(NE)DOSUĐIVANJE MEHRA U PARNIČNOM POSTUPKU BOSNE I HERCEGOVINE

Autor(i)

  • Adis Poljić

DOI:

https://doi.org/10.26340/muallim.v21i83.1807

Ključne riječi:

mehr, brak, bračni ugovor, ugovor o poklonu, utuživost

Sažetak

UDK 28-74:347.627.2

Predmet rada je mogućnost utuženja mehra u Bosni i Hercegovini. U radu je izvršen prikaz mehra i analiza pozitivnih propisa sa kojima mehr ima sličnosti. Analiza je izvršena za bračni ugovor i ugovor o poklonu. Pored navedene analize izvršena je komparacija navedenih instituta sa institutom šerijatskog prava mehrom. Sa stanovišta vremena isplate mehra, on se dijeli se na mehr muadžel i mehr muedždžel. Mehr muadžel se isplaćuje odmah pri stupanju u brak tako da njegova naplata nije razmatrana, već se analiza u radu odnosi na mehr muedždžel, koji se isplaćuje naknadno. Nakon komparacije bračnog ugovora i mehra dolazi se do zaključka da postoje razlike u vezi materijalnog dejstva, a posebno u vezi formalne valjanosti, koje dovode do nemogućnosti da mehr proizvede pravne posljedice koje ima bračne ugovor i po tom osnovu ne može dovesti do uspjeha žene u parnici. Za razliku od ove komparacije, poređenje između mehra i ugovora o poklonu dovodi do zaključka da se mehr može smatrati ugovorom o poklonu i da u pravu Bosne i Hercegovine može proizvesti pravne posljedice. Ovo je veoma značajno kako bi se izvršenju obaveze mehra od strane muškaraca pristupilo odgovornije i kako bi žene bile u mogućnosti da pred sudom ostvare svoja prava.

Downloads

Objavljeno

03-02-2021

How to Cite

Poljić, A. (2021). (NE)DOSUĐIVANJE MEHRA U PARNIČNOM POSTUPKU BOSNE I HERCEGOVINE. Novi Muallim, 21(83), 7–15. https://doi.org/10.26340/muallim.v21i83.1807

Broj časopisa

Svezak 21 Br. 83 (2020): Novi Muallim br. 83

Rubrika

SAGLEDAVANJA

License

Naknada:

                  a. Časopis ne naplaćuje naknadu za obradu članaka (APC) i naknadu za podnošenje članaka.

Autori koji objavljuju u ovom časopisu pristaju na sljedeće uvijete:

    1. Autori zadržavaju autorska prava i pružaju časopisu pravo prvog objavljivanja, pri čemu će rad jednu godinu po objavljivanju biti podložan licenci Creative Commons imenovanje koja omogućuje drugima da dijele rad uz uvijet navođenja autorstva i izvornog objavljivanja u ovom časopisu.
    2. Autori mogu izraditi zasebne, ugovorne aranžmane za ne-ekskluzivnu distribuciju rada objavljenog u časopisu (npr. postavljanje u institucionalni repozitorij ili objavljivanje u knjizi), uz navođenje da je rad izvorno objavljen u ovom časopisu.