KLONIRANJE - BIOMEDICINSKI ILI VJERSKO-ETIČKI PROBLEM

Autor(i)

  • Nusuf Bušatlić

DOI:

https://doi.org/10.26340/muallim.v12i45.716

Ključne riječi:

Nauka, medicina, humana genetika, biotehnologija, kloniranje, islam, Kur’an, sunnet, šerijatska zabrana kloniranja, fetva, moral, odgovornost

Sažetak

Kloniranje je grana genetičkog inženjeringa koja direktno manipuliše naslijednim materijalom, tj. genima i biološkim strukturama u čiji sastav ulaze geni. Znači klon je nova, nastala jedinka, sa potpuno jednakim nasljednim materijalom kao ona od koje je nastao. Polazeći od činjenice koju i sâm Kur’an eksplicitno spominje, da je sve stvoreno potčinjeno čovjeku, islam u osnovi dozvoljava kloniranje biljaka i životinja pod uvjetom da kloniranje ne prouzrokuje štetu tako što će proizvesti nove bolesti životinja i ljudi, jer je otklanjanje štete preče nego postizanje koristi. Zatim, da se tehnika kloniranja ne koristi kao puko eksperimentisanje koje će dovesti do promjene Allahovih stvorenja, a posebno kod životinja, jer je poznato da se ukrštanjem i određenim biomedicinskim tehnologijama uspjelo doći do skoro novih vrsta životinja, što samo po sebi implicira i posebne šerijatske propise i odnos naspram novih vrsta koje su nastale kloniranjem. Za razliku od kloniranja životinja i biljaka, kloniranje ljudi sa stanovišta islama je apsolutno zabranjeno i to zbog sljedećeg:
- prekida rodoslovlja,
- prekida familijarnih odnosa,
- prekida društvenog struktuiranja humanosti,
- mogućnosti uplitanja u dinamiku muško-ženskog sastava populacije,
- mogućnosti da se višak embrija neadekvatno koristi komercijalizacijom i miješanjem rodoslovlja.

Downloads

Objavljeno

03-08-2022

How to Cite

Bušatlić, N. (2022). KLONIRANJE - BIOMEDICINSKI ILI VJERSKO-ETIČKI PROBLEM. Novi Muallim, 12(45), 158–166. https://doi.org/10.26340/muallim.v12i45.716

Broj časopisa

Svezak 12 Br. 45 (2011): Novi Muallim br. 45

Rubrika

ISLAMSKE TEME

License

Naknada:

                  a. Časopis ne naplaćuje naknadu za obradu članaka (APC) i naknadu za podnošenje članaka.

Autori koji objavljuju u ovom časopisu pristaju na sljedeće uvijete:

    1. Autori zadržavaju autorska prava i pružaju časopisu pravo prvog objavljivanja, pri čemu će rad jednu godinu po objavljivanju biti podložan licenci Creative Commons imenovanje koja omogućuje drugima da dijele rad uz uvijet navođenja autorstva i izvornog objavljivanja u ovom časopisu.
    2. Autori mogu izraditi zasebne, ugovorne aranžmane za ne-ekskluzivnu distribuciju rada objavljenog u časopisu (npr. postavljanje u institucionalni repozitorij ili objavljivanje u knjizi), uz navođenje da je rad izvorno objavljen u ovom časopisu.