HAŠKI TRIBUNAL I SUĐENJE “STOLJEĆA”; KARADŽIĆU DOKAZAN ZLOČIN GENOCIDA, ŠEŠELJ OSLOBOĐEN OPTUŽBI

Sažetak

UDK 347. 951:341. 645. 5
         32:929 Karadžić R.

Moralni i pravni contradictio in adiecto Haških presuda najbolje se potvrdio u presudama “stoljeća” najodgovornijim vinovnicima neviđenih zločina do zločina genocida, kojeg su pripremali, organizovali, podsticali i izravno naređivali. Nakon trinaestogodišnjeg skrivanja od lica pravde pod lažnim imenom i lažnom fizionomijom najvažniji haški optuženik Radovan Karadžić uhapšen je 2008. godine, dok je Vojislav Šešelj, uhapšen pet godina ranije, 2003. godine. Prije njih pred Haškim tribunalom za ratne zločine optužen je 161 čovjek, a više od polovine ovog broja su Srbi, njih 91, što ni malo ne iznenađuje s obzirom na stvarne činjenice ratnih dešavanja u BiH i u Hrvatskoj. Njihov konačan zbir, kada se saberu kazne za one koji su već osuđeni te očekivanim kaznama za one protiv kojih je postupak u toku, biće oko 1.000 godina zatvorske kazne. Iako to na izgled predstavlja veliki period dugotrajnog zatvora, ni blizu ne predstavlja recipročnost pravičnosti u odnosu na djela i na broj izvršilaca koji još uvijek nisu procesuirani, i koji k tomu još obnašaju visoke dužnosti u zajedničkim organima BiH. U tome i jeste pravni i moralni “kontradictio” što je za nas Bošnjake nespojivo sa moralnom pravnom logikom pojedinih sudija sudskog vijeća, koji su sve činili da zločinci ne budu primjereno kažnjeni ili da ih potpuno oslobode zločina koje su počinili, a iste zločine stave u okvire Međunarodnih konvencija, te na taj način izmišljajući nove pravne “standarde” kako bi udovoljili zločincima, a ne istini i pravdi. U tom smislu najeklatantniji primjer pravnog migoljenja” u presudi “stoljeća” zločincu Radovanu Karadžiću i neviđenog pravnog morbiditeta u presudi Vojisalavu Šešelju. Presuda prvom zvuči kao blaga utjeha žrtvama, dok je druga neviđena sramota, zločin bez kazne, bolje rečeno “opravdani zločin”, čime se sudije sa opskurnim opravdanjem zločina po svim tačkama optužnice, faktički poistovjećuju sa istim mentalnim sklopom zločinca.