TEMATIZACIJA PITANJA ŽENE U BOŠNJAČKOM RAZUMIJEVANJU ISLAMA U XX STOLJEĆU

The role of the woman within the frame of the Bosniak understanding of Islam in the 20th Century

Sažetak

Dvadeseto stoljeće na općoj i filozofskoj razini postavilo je pitanje identiteta muškaraca i žena kroz kritičko preispitivanje obrazaca kulture i utjecaja tradicije i religije na položaj žene u društvu i državi. Viđena očima drukčijeg religijskog i kulturnog iskustva, žena u islamu je označena kao žrtva, potlačena i gurnuta u sjenu muškarca do granica nevidljivog. Odgovor na ove optužbe unutar samog bošnjačkog korpusa i među bošnjačkom ulemom u prvim desetljećima XX stoljeća, ogledao se u debati kojom su se trebala razlučiti prava koja Kur’an daje ženama od kulturne prakse i običaja koji se pozivaju na islam u uskraćivanju tih prava. Godine 1936. Husejn ef. Đozo u Novom Beharu piše da su se žene širom svijeta, nadahnute idejama i načelima koje je proklamovao Novi vijek, pojavile na pozornici života, tražeći ravnopravnost s muškarcima u svim granama ljudske djelatnosti. Tako je i muslimanska žena aktivno stupila u ovu borbu sa zahtjevom da joj se dozvoli da otkrije lice. Dok su tradicionalni krugovi zastupali patrijarhalni pristup u rješavanju ovog zahtjeva, ističući stav da je muškarac hranilac porodice te da se žena treba zadovoljiti ulogom domaćice i majke, Husejn ef. Đozo i njemu bliski saradnici, sve vrijeme svog javnog angažmana, u pismenim i usmenim nastupima, naglašavali su da je ženi muslimanki potrebno obrazovanje jednako kao i muškarcu. Kazivali su da joj je potrebno poznavanje islamske nauke i islamskih propisa, ali da su joj istovremeno otvorena vrata za sticanje društvenih, političkih, privrednih i akademskih funkcija i zvanja.