ROMANI HAZIMA AKMADŽIĆA IZMEĐU KLASIČNOGA REALIZMA I POSTMODERNE

Sažetak

U recenziji se sažimaju zajednička stilska, idejna, ideološka i estetska obilježja triju naslovljenih romana sastavljenih na 1175 stranica. Zasebno i pretežno se analiziraju navedena svojstva romana Gazi Husrev-beg i Gazi Isa-beg. Usljed činjenice da je o romanu Mimar prethodno objavljena moja zasebna studiju u sarajevskom časopisu Život 2004. godine. U studiji se argumentira struktura trilogije građena spojem klasičnog realizma i postmoderne, posebice kroz ontologiju apsurda. Dokazuje se suvišno fabuliranje, islamska etika i psihologija likova, bošnjačko-tursko povijesno i duhovno zajedništvo. Argumentira se muslimansko vjersko osjećanje kao najviša vrijednost, islam kao samoošmišljenje i kao smisao življenja. Također islam kao izvor vlasti i regulator (samo) ponašanja likova. Kritikuje se i smatra anahronom pretenzija književnoga jednačenja Božije i ljudske volje u domenu vlasti i vladanja ljudima. Osporava se idealizacija turskoga kolonijalizma, posebice kroz apoteoznost glavnih likova. Dokazuje se književna utemeljenost brojnih epizoda u sva tri romana u povijesnoj faktografiji. Takođe se dokazuje i odstupanje od povijesnih činjenica kroz književnu idealizaciju. Osporava se književna sugestija, u povijesti neutemeljena, da su turska osvajanja plod Božijega providjenja, sudbinski neminovna. Osporava se i književna sugestija potencijalne bošnjačke mitomanske recepcije, odnosno književna teza patarensko-bosansko-turske zajedničke etničke geneze, porijekla i zajedništva u liku Husrev-bega. Pritom se upozorava na moguću bošnjačku političku i vjersku manipulaciju ove književne teze o navodnom zajedničkom porijeklu. Manipulaciju u smislu nepoželjne (i povijesno neutemeljene) povijesne marginalizacije hrišćansko-kršćanskih Bosanaca u Bosanskom ejaletu. (Uporediti u recenziji poglavlje II, 2, 3). Romani se sa ideologijskoga aspekta napoređuju sa nekim prozama Ive Andrića, a sa estetskoga aspekta sa Dervišom i smrti, odnosno sa Tvravom Meše Selimovića. Pored navedene idealizacije turskoga kolonijalizma, sva tri romana utvrđuju dostojanstvo bošnjačko-turskoga islamskog bratstva. Isijavaju bošnjačku ukorijenjenost, staloženost, samosvijest. Za bošnjačku književnost su sva tri romana estetski dobitak. Takođe i književni raritet usljed tematiziranja Bosne u osmansko doba. I usljed činjenice da će u romanima mumini ojačati islamsku svijest i ponos u pripadanju islamskoj civilizaciji i kulturi.