INTEGRACIJA I SIGURNOSNE PERSPEKTIVE ADMINISTRIRANJA ISLAMSKIH PITANJA U SEKULARNIM DRŽAVAMA: SLUČAJ BOSNE I HERCEGOVINE

ADMINISTRIRANJE ISLAMSKIH PITANJA U SEKULARNOJ DRŽAVI: ISKUSTVA JUGOISTOČNE EVROPE SARAJEVO, (17. - 19. APRIL 2009.)

Autor(i)

  • Juan Carlos Antunez
  • Arnela Bećirović-Zimić

DOI:

https://doi.org/10.26340/muallim.v10i38.939

Sažetak

Više od 500 godina bosanskimuslimani su održali hanefijsku tradiciju, prateći umjereni i islam bez predrasuda, tolerantan prema drugim zajednicama i kompatibilan sa zapadnim vrijednostima. Ponovni procvat Islama, koji je počeo sa završetkom Titovog sekularnog perioda, prošao je kroz radikalne promjene od početka rata u aprilu 1992. govorilo se je da se nekoliko stotina mudžahidina pridružilo i borilo zajedno sa Bošnjacima tokom rata u Bosni i Hercegovini u periodu 1992-1995 godine. Veoma religiozni i motivirani, neki strani borci su sa sobom donijeli specifično razumjevanje Islama i pokušavali su da indoktriniraju te ideje u umove Bošnjaka, imajući mogućnost da slobodno propovjedaju i šire propagandu. Tako su se selefijske ideje po prvi put pojavile u širim razmjerima. Ovaj tuđi način vjerovanja je bilo potpuno drugačije od umjerene i tradicionalne verzije Islama u Bosni i Hercegovini. Bosna i Hercegovina je tokom 90-tih bila u jedinstvenoj situaciji: na snazi su bile političke i mobilne strukture za širenje drugačije interpretacije Islama. Uprkos tome, nedostajala im je kulturološka okosnica oko koje bi mobilizirali podršku društva. Niti su imali kontekst u kojem bi razvili jak selefijski uticaj u Bosni i Hercegovini. Na koncu, iako se selefizam ukorijenio u BiH u posljednjih 15 godina, broj sljedbenika nije tako važan kako neki mediji pokušavaju da pokažu. Slijedeće karakteristike islama u BiH podržavaju ove procjene: 1.) eksluzivna sunijska tradicija koja vodi porijeklo iz vremena osmanske vladavine, sa jakim uticajam umjerenog islama hanefijske škole i sufijskih redova; 2) neprekinuta tradicija centralnog duhovnog autoriteta, sa dobro organiziranom ulemom ili strukturom islamskih učenjaka; 3)stoljeća koegzistiranja sa drugim svjetskim religijama i konfesijama, uključujući više od 130 godina sekularne države sa elementima vladavine prava; 4) kompatibilnost legitimnih islamskih institucija sa sekularnom državom: dobro organizirana ulema, medrese kao javno priznate srednje škole, islamske fondacije (vakufi) i (do 1946. godine) šerijatski sudovi za porodično pravo.

Duža verzija ovog rada je prezentirana je na međunarodnoj konferenciji „Administriranje islamskih pitanja u sekularnim državama: Iskustva Jjugoistočne Evrope”, Sarajevo, od. 17 do 19. aprila 2009. godine, u organizaciji Centra za napredne studije i Forum za islam u Jjugoistočnoj Evropi – - ISEEF. Svi komentari i pretpostavke obuhvaćene u ovom dokumentu odražavaju mišljenje autora te se ne mogu smatrati službenim stavom organizacije za koje je on radio.

Downloads

Objavljeno

05-08-2022

How to Cite

Antunez, J. C., & Bećirović-Zimić, A. (2022). INTEGRACIJA I SIGURNOSNE PERSPEKTIVE ADMINISTRIRANJA ISLAMSKIH PITANJA U SEKULARNIM DRŽAVAMA: SLUČAJ BOSNE I HERCEGOVINE: ADMINISTRIRANJE ISLAMSKIH PITANJA U SEKULARNOJ DRŽAVI: ISKUSTVA JUGOISTOČNE EVROPE SARAJEVO, (17. - 19. APRIL 2009.). Novi Muallim, 10(38), 111–120. https://doi.org/10.26340/muallim.v10i38.939

Broj časopisa

Rubrika

SAGLEDAVANJA