POTREBA I MOGUĆNOST MEĐURELIGIJSKOG DIJALOGA U BiH
DOI:
https://doi.org/10.26340/muallim.v17i68.1364Ključne riječi:
Međureligijski dijalog u BiH, Deklaracija religija o zajedničkoj ljudskosti, vjeroučitelji, ekološka etika, međusobno upoznavanjeSažetak
UDK 2-67(497.6)
Izlaganje na seminaru za vjeroučitelje u Gazi Husrev-begovoj biblioteci u Sarajevu, 26. novembra 2016.
U ovom članku autor, na temelju dugogodišnjeg iskustva, razmatra potrebu i mogućnost međureligijskog dijaloga u BiH. U prvom dijelu članka skreće pozornost na Deklaraciju religija o zajedničkoj ljudskosti, potpisanoj u Ujedinjenom Kraljevstvu u rujnu 2016., koja se bazira na dobroj praksi i iskustvu dijaloga i suradnje u Britaniji. Deklaracija je namijenjena radu s učenicima osnovnih i srednjih škola te lokalnim vjerskim skupinama na molitvi i pastoralnim skupovima. U drugom dijelu rada, autor predstavlja moguću i potrebnu saradnju na planu razvoja ekološke svijesti kod učenika u BiH, o čemu u vjeronaučnim programima i udžbenicima već postoji određena građa, kao jedan od vidova zajedničke saradnje. U radu se također ističe da je svrha dijaloga međusobno upoznavanje, otklanjanje postojećih predrasuda i priprava za sudjelovanje u humanitarnim projektima, a da bi vjeroučitelji trebali dijaloškim primjerom i poučavanjem svojim đacima i njihovim roditeljima pokazivati da u pluralnom građanskom društvu možemo prakticirati slobodu religije bez vrijeđanja onih koji su među nama drugačiji.
Downloads
Objavljeno
How to Cite
Broj časopisa
Rubrika
License
Naknada:
a. Časopis ne naplaćuje naknadu za obradu članaka (APC) i naknadu za podnošenje članaka.
Autori koji objavljuju u ovom časopisu pristaju na sljedeće uvijete:
- Autori zadržavaju autorska prava i pružaju časopisu pravo prvog objavljivanja, pri čemu će rad jednu godinu po objavljivanju biti podložan licenci Creative Commons imenovanje koja omogućuje drugima da dijele rad uz uvijet navođenja autorstva i izvornog objavljivanja u ovom časopisu.
- Autori mogu izraditi zasebne, ugovorne aranžmane za ne-ekskluzivnu distribuciju rada objavljenog u časopisu (npr. postavljanje u institucionalni repozitorij ili objavljivanje u knjizi), uz navođenje da je rad izvorno objavljen u ovom časopisu.