Dobre i loše novotarije u stavovima klasičnih i savremenih učenjaka

Autor(i)

  • Ahmed Hatunić JU Specijalna biblioteka Behram-beg u Tuzli

DOI:

https://doi.org/10.26340/muallim.v27i106.2220

Ključne riječi:

Kur'an, tradicija (sunnet), novotarija, dobra novotarija, loša novotarija, šerijatsko pravo, muslimani, islamski učenjaci, šerijatskopravni argumenti

Sažetak

UDK:
28-254
28-722:929

Ovaj rad ima za cilj da kroz šerijatskopravne argumente i stavove islamskih učenjaka klasičnog i savremenog doba rasvijetli dilemu i razilaženje muslimana po pitanju prihvatanja novih stvari koje ranije nisu postojale naročito u vjerskim pitanjima. Jedna grupacija islamskih učenjaka u potpunosti odbacuje bilo koju novinu u vezi s vjerom koja nije postojala u vremenu Poslanika, a.s., i ashaba smatrajući rezolutno i beskompromisno da ne postoje dobre i loše, već samo loše novotarije čije činjenje se po njima ubraja u velike grijehe. Druga grupacija učenjaka iznosi važan stav i tezu da postoje i dobre i loše novotarije čak i onda kada se radi o  vjerskim pitanjima muslimana. I jedna i druga grupacija navodi svoje argumente iz relevantnih šerijatskopravnih izvora koje ćemo navesti, analizirati i tumačiti nastojeći doći do kvalitetnih zaključaka koji su utemeljeni u šerijatskom pravu s jedne, a prihvatljivi za svakodnevni život muslimana svakoga vremena i mjesta s druge strane.

Downloads

Objavljeno

10-08-2026

How to Cite

Hatunić, A. (2026). Dobre i loše novotarije u stavovima klasičnih i savremenih učenjaka. Novi Muallim, 27(106), 3–12. https://doi.org/10.26340/muallim.v27i106.2220

Broj časopisa

Svezak 27 Br. 106 (2026): Novi Muallim br. 106.

Rubrika

PUTOKAZI

License

Creative Commons License

This work is licensed under a Creative Commons Attribution 4.0 International License.

Naknada:

                  a. Časopis ne naplaćuje naknadu za obradu članaka (APC) i naknadu za podnošenje članaka.

Autori koji objavljuju u ovom časopisu pristaju na sljedeće uvijete:

    1. Autori zadržavaju autorska prava i pružaju časopisu pravo prvog objavljivanja, pri čemu će rad jednu godinu po objavljivanju biti podložan licenci Creative Commons imenovanje koja omogućuje drugima da dijele rad uz uvijet navođenja autorstva i izvornog objavljivanja u ovom časopisu.
    2. Autori mogu izraditi zasebne, ugovorne aranžmane za ne-ekskluzivnu distribuciju rada objavljenog u časopisu (npr. postavljanje u institucionalni repozitorij ili objavljivanje u knjizi), uz navođenje da je rad izvorno objavljen u ovom časopisu.