FENOMEN RADA U TEORIJI I PRAKSI ISLAMA

Sažetak

Aktuelno stanje islamskog (muslimanskog) svijeta zahtijeva svaki put iznova traženje razloga njegove fragmentiranosti, partikularizma i stagnacije. A razlozi mogu biti samo u idejama i(li) praktičnom djelovanju. Stalna stagnacija islamskog svijeta na moralnom, političkom i ekonomskom planu, neprijateljima islama je poslužila za kompromitaciju i same Ideje, doktrine (vjere) islama. Ljudski svijet je nastao Božijom voljom i opstoji zahvaljujući prirodnim, Božijim zakonitostima a raste, razvija se ili propada zahvaljujući ljudskom djelovanju. Čovjek je »bačen« na zemlju i prinuđen na djelovanje, akciju, rad, kako bi mogao zadovoljiti svoje novonastale individualne i društvene potrebe. Za sve što je čovjek izgradio može zahvaliti radu, koji je kroz čitavu povijest tretiran kao teškoća, monotona i beskonačna aktivnost koja se jedva da izdržati. Rad je u čovjekov život unosio duboke promjene, nekad sa pozitivnim, a nekad sa negativnim posljedicama. Dakle, on označava dva različita oblika ljudskog angažmana u svijetu. U jednom se radi o tome da rad (dobar) pruža osjećanja ispunjenosti, zadovoljstva i uspješnosti, a u drugom (loš) on znači muku, prisilu, trud, naprezanje, žrtvovanje i propadanje. Ne postoji niti jedan drugi termin u bilo kojem jeziku koji je toliko proturječan u odnosu na ono što opisuje. Međutim, ako čovjek spozna svoju poziciju i svoju misiju na ovom svijetu, stvari i nisu toliko komplicirane. Islam je jasno definirao rad kao strogu obavezu za koju će ljudi biti nagrađeni ili će ostati bez nagrade, zavisno od karaktera, oblika i sadržaja njihovoga rada. Dakle, rad u islamu nije samo ekonomska kategorija (djelatnost kojom se ostvaruje neka korist), već je istovremeno etička, moralna i socijalna kategorija. Koliko god islam kategorički zahtijeva od ljudi da rade, isto toliko kategorički zahtijeva da njihov rad bude realiziran na pravedan, moralan i solidaran način. Jedino tako je moguće graditi prosperitetnu zajednicu, društvo i civilizaciju. Dakle, u sadržaju rada, tj. (ne)činjenju dobra ili činjenju zla, leže razlozi uspona ili stagnacije svagog društva, pa tako i društava islamskog (muslimanskog) svijeta.