Primjena načela nužnosti u šerijatskopravnim rješenjima Abdulaha Ajnija Bušatlića, Mehmeda Alija Ćerimovića, Mehmeda Begovića i Abdulaha Škaljića

Autor(i)

  • Senad Ćeman Fakultet islamskih nauka Univerziteta u Sarajevu

DOI:

https://doi.org/10.26340/muallim.v26i104.2200

Ključne riječi:

načelo nužnosti, darūra, šerijatsko pravo, Abdulah Ajni Bušatlić, Mehmed Ali Ćerimović, Mehmed Begović, Abdulah Škaljić

Sažetak

UDK
28-74: 348 Bušatlić A. A.”19”
28-74: 348 Ćerimović M.A. ”19”
28-74: 348 Begović M. ”19”
28-74: 348 Škaljić A. ”19”

U radu se obrađuje doprinos četverice bošnjačkih pravnika Abdulaha Ajnija Bušatlića, Mehmeda Alija Ćerimovića, Mehmeda Begovića i Abdulaha Škaljića u tumačenju i praktičnoj primjeni načela nužnosti (darūra) u šerijatskopravnim pitanjima prve polovine 20. stoljeća. Bušatlić, oslanjajući se na fikhska pravila poput Propisi se mijenjaju s promjenom vremena (i okolnosti) i Nužda dozvoljava (ono što je inače) zabranjeno, zagovara normativne prilagodbe “u duhu vremena” uz jasno razgraničenje forme i suštine. Ćerimović, u svojstvu fetvai-emina, nijansira norme prema stepenu ugroženosti nužnih interesa vjere i pažljivo razdvaja temeljne istine vjerovanja (usūl al-dīn) od pravnih normi (ahkām) podložnih izuzecima u nuždi. Begović, modernistički orijentiran, promjene gradi pretežno na racionalnim (‘aqlī) argumentima i socijalnoj nužnosti, ali s manjom formalno-pravnom utemeljenošću u klasičnim izvorima. Škaljić, polazeći od izvanrednih ratnih okolnosti, koristi darūru da zaštiti javni interes i porodicu (npr. status nestalih), ali upozorava na granice zadiranja u suštinske odredbe šerijatskog prava. Iako različitih polazišta, ovi autori oblikuju domaći, problemski orijentiran pristup u kojem se čuvaju temeljne vrijednosti vjere i zajednice, a istodobno traže rješenja usklađena s promjenom vremena i društvenih prilika.

Downloads

Objavljeno

23-02-2026

How to Cite

Ćeman, S. (2026). Primjena načela nužnosti u šerijatskopravnim rješenjima Abdulaha Ajnija Bušatlića, Mehmeda Alija Ćerimovića, Mehmeda Begovića i Abdulaha Škaljića . Novi Muallim, 26(104), 84–91. https://doi.org/10.26340/muallim.v26i104.2200