MANIHEIZAM U DJELIMA MUSLIMANSKIH KLASIKA

Autor(i)

  • Saudin Gobeljić Medžlis Islamske zajednice Tuzla

DOI:

https://doi.org/10.26340/muallim.v24i94.2031

Ključne riječi:

religija maniheizma, dualizam, eshatološka zora, monoteistička teološka paradigma, intertekstualni dijalog

Sažetak

UDK: 254.4(497.6)

Rad koji je pred nama donosi koncizni prikaz klasične muslimanske teološke percepcije maniheizma odnosno ideje dualizma uopće. Naime, muslimanska intelektualna tradicija nadasve, bez imalo pretjerivanja, ovome ali i sličnim fenomenima pristupa posve znanstveno na način da prvotno prezentira saznanja, a nakon toga propituje i donosi vrijednosni sud. Naravno, to podrazumijeva kako se klasični muslimanski autori nisu libili da argumentovano detektuju sve ono što zamagljuje ideju monoteizma, a što je slučaj s učenjima maniheizma. Njihov pristup je bio da upoznaju, prepoznaju i naposljetku spoznaju što to jeste odnosno što to nije u skladu s monoteističkom teološkom paradigmom. Priroda dva počela: tmina (aẓ-ẓulmah) i svjetlo (an-nūr) i fenomen njihovoga miješanja (imtizāğ) bit će široko razmatrani u kontekstu eshatologije odnosno liberacije jednoga od drugoga. Samim tim, muslimanski klasični autori će hirurški precizno do u detalje odvojiti odnosno razdvojiti svaki element onoga što razumijevamo kao teološko učenje maniheizma, a zatim analizirati te na kraju konstatovati kako je takva teološka matrica ili teološko učenje nadasve u kontradikciji s logikom te, samim tim, neminovno i posve vidno u koliziciji s primordijalnom idejom tevhida.

Downloads

Objavljeno

11-08-2023

How to Cite

Gobeljić, S. (2023). MANIHEIZAM U DJELIMA MUSLIMANSKIH KLASIKA. Novi Muallim, 24(94), 83–89. https://doi.org/10.26340/muallim.v24i94.2031

Broj časopisa

Rubrika

ISLAMSKE TEME