O POZIVU IMAMA

Sažetak

Autor je imam već četrdeset godina i u tekstu se osjeća prizvuk subjektivnosti koji je razumljiv ali i opravdan iz razloga da se pozivu imama u islamskoj literaturi, lijepoj književnosti i publicistici ne samo nedovoljno, nego i nedovoljno afirmativno pisalo. Predstavljajući poziv imama autor ga izdiže iznad uobičajenog shvatanja profesionalnog zanimanja i pridaje mu naročito visok značaj koji mu u pravilu i pripada prema ulozi onoga ko na uzvišeni Put poziva, zatim onaj koji tumači propise, poučava vjeri, predvodi u obredima i molitvama, i koji gradi i podržava džematsku zajednicu i jedinstvo unutar nje. On potom naglašava unutarnju poziciju imama kao susret osobe sa pozivom koji od osobe zahtijeva čvrstu vjeru, visok moral, sposobnost vođenja i organiziranja i u tom pogledu sugeriše primjenu Korthagenovog modela. Od imama se u pravilu uvijek očekuje i zahtijeva više nego li što mu se daje što se vidi iz ponuđene skale očekivanog kod imama i odnosa prema njemu. Osim ovoga, ovaj poziv prati visok stupanj nerazumijevanja od strane i društvene sredine, od strane džemata, pa i od onih najbližih srodnika. Autor u optimističkom tonu završava tekst ističući, unatoč poteškoćama i izazovima u radu, da su imami u biti odabrani sretnici.