VJERSKO TUMAČENJE ZAHTIJEVA ODGOVORNOST I ZNANJE (OPORA PORUKA JEDNE HUTBE)

Sažetak

Tekst predstavlja razmatranje hutbe o islamofobiji studenta Fakulteta islamskih nauka u Sarajevu koja je promovirana u medijima Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini, a koja protuslovi tradiciji hutbe i sadrži tvrdnje što su u direktnom sukobu sa vrijednostima koje određuju Fakultet islamskih nauka i koje proklamiraju organi Islamske zajednice. Utvrđuje se da je mladi hatib neodgovorno i bez potrebnog znanja poduzeo vjersko bavljenje islamofobijom koju je pogrešno poistovjetio s mnoštvom stvari, da je iz jednostranog čitanja samo jednog kur'anskog ajeta oglasio vječito neprijateljstvo izmedu kršćana i jevreja i muslimana, da je neiscrpnoj raznolikosti ljudskih odnosa u svijetu dao jednostranu bosanskohercegovačku formu sukoba, da je agresiju na Bosnu i Hercegovinu i genocid nad Bošnjacima, zločine urbicida i terorističke akte nad bošnjačkim povratnicima izmjestio iz prostora institucionaliziranog društvenog života i smjestio u svijet fobije i uslovljenog postupanja. Nasuprot tome, islamofobija se određuje kao velika tema povijesti evropskih strahova i ideološki sadržaj evropskih križarskih i kolonijanih ekspanzija, stari program krivotvorenja, simulacije i mobilizacije koji je probuđen u novi život u postkomunističkoj političkoj mitologiji Zapada, a također i kao jedan od prvih i važnih elemenata u pripremi i pokušajima opravdanja osvajačkih pohoda na Bosnu i Hercegovinu sa najbližeg Istoka i posljednji argument u opravdanjima velikodržavnih ambicija prema Bosni i Hercegovini sa najbližeg Zapada. Navodi se da za muslimane kršćani i jevreji nikada nisu bili isključivo vanjsko povijesno pitanje, jer je kur'anskom objavom ustanovljen religijski pluralizam, predviđen suživot postojećih religija i muslimanima naložen dijalog sa kršćanima i jevrejima. Ističe se kako se pogrešnim imenovanjem stvari proizvodi nered, a krivim imenovanjem vrši nasilje i povećava nepravda. Tu istinu Bošnjaci bi trebali znati jasnije od drugih, jer su žrtve prvog genocida u povijesti koji se dogodio pred licem svijeta a koji je od počinilaca imenovan etničkim čišćnjem i takvim krivim imenovanjem za svijet sakriven, relativiziran, pretvoren u podnošljivu aktivnost. Ono što bi trebalo da brine nije u islamofobiji već u izazvanju i upotrebi straha od islama, u jeziku krivotvorenja koji ne opisuje islam i muslimane već tendenciozno definira islam i muslimane, u cinizmu svjetskih moćnika koji iskorištavajublaga muslimanskih naroda i koji od muslimana traže da na nasilje odgovaraju tolerancijom, ali i u nemoći ili nespremnosti muslimanskih vjerskih i političkih moćnika, institucija i sistema da otklanjaju razloge krivih predstavljanja islama, da štite blaga i vrijednosti muslimanskih naroda i da se djelotvorno suprotstavljaju aktima terora i teroristima koji predstavljaju sami sebe, a sa kojima se poistovjećuje islam i muslimane.