Svijet prirode u islamskoj perspektivi
DOI:
https://doi.org/10.26340/muallim.v26i104.2202Ključne riječi:
islam, priroda, stvorenja, emanet, stvaranjeSažetak
UDK
28-18:17.02
28-1
Čovjek je stvoren od zemlje, na njoj živi, iz nje se hrani, i na kraju se u nju i polaže nakon ovozemnog života. Kao jedinom stvorenju koje ima pravo izbora, pokornosti ili nepokornosti, ostavljena mu je mogućnost da podarene blagodati odgovorno koristi. Neodgovornim odnosom spram prirode i njenih blagodati, čovjek može preći granice i nanijeti štetu sebi i stvorenjima oko sebe. Posebno je to izraženo u vremenu nakon industrijske revolucije, koja je čovjeka stavila u centar, a prirodu promovira isključivo kao resurs koji se može koristiti bez ikakvih ograničenja. Takvim odnosom čovjek ugrožava život na Zemlji. Islamski princip odnosa spram prirode vraća čovjeka njegovom iskonu, emanetu halife odgovornog za svoje postupke, i poziva ga na odgovornost Gospodaru svega stvorenog za taj emanet. Kroz analizu islamskih izvora, u ovom radu ćemo istraživati i ukazati na temeljne principe ekologije, ravnoteže i odgovornosti u islamu.
Downloads
Objavljeno
How to Cite
Broj časopisa
Rubrika
License
This work is licensed under a Creative Commons Attribution 4.0 International License.
Naknada:
a. Časopis ne naplaćuje naknadu za obradu članaka (APC) i naknadu za podnošenje članaka.
Autori koji objavljuju u ovom časopisu pristaju na sljedeće uvijete:
- Autori zadržavaju autorska prava i pružaju časopisu pravo prvog objavljivanja, pri čemu će rad jednu godinu po objavljivanju biti podložan licenci Creative Commons imenovanje koja omogućuje drugima da dijele rad uz uvijet navođenja autorstva i izvornog objavljivanja u ovom časopisu.
- Autori mogu izraditi zasebne, ugovorne aranžmane za ne-ekskluzivnu distribuciju rada objavljenog u časopisu (npr. postavljanje u institucionalni repozitorij ili objavljivanje u knjizi), uz navođenje da je rad izvorno objavljen u ovom časopisu.
