Svijet prirode u islamskoj perspektivi

Autor(i)

  • Vehid Arnaut Ured za zekat Rijaseta Islamske zajednice

DOI:

https://doi.org/10.26340/muallim.v26i104.2202

Ključne riječi:

islam, priroda, stvorenja, emanet, stvaranje

Sažetak

UDK
28-18:17.02
28-1

Čovjek je stvoren od zemlje, na njoj živi, iz nje se hrani, i na kraju se u nju i polaže nakon ovozemnog života. Kao jedinom stvorenju koje ima pravo izbora, pokornosti ili nepokornosti, ostavljena mu je mogućnost da podarene blagodati odgovorno koristi. Neodgovornim odnosom spram prirode i njenih blagodati, čovjek može preći granice i nanijeti štetu sebi i stvorenjima oko sebe. Posebno je to izraženo u vremenu nakon industrijske revolucije, koja je čovjeka stavila u centar, a prirodu promovira isključivo kao resurs koji se može koristiti bez ikakvih ograničenja. Takvim odnosom čovjek ugrožava život na Zemlji. Islamski princip odnosa spram prirode vraća čovjeka njegovom iskonu, emanetu halife odgovornog za svoje postupke, i poziva ga na odgovornost Gospodaru svega stvorenog za taj emanet. Kroz analizu islamskih izvora, u ovom radu ćemo istraživati i ukazati na temeljne principe ekologije, ravnoteže i odgovornosti u islamu.

Downloads

Objavljeno

23-02-2026

How to Cite

Arnaut, V. (2026). Svijet prirode u islamskoj perspektivi. Novi Muallim, 26(104), 99–103. https://doi.org/10.26340/muallim.v26i104.2202