BIHAĆKI VAKUFI OD 1878. GODINE DO DANAS

Autor(i)

  • Suad Mahmutović

DOI:

https://doi.org/10.26340/muallim.v15i59.222

Ključne riječi:

Bihać, vakuf, džamija, Mehmed-paša, Fethija, Hatinac, Ićhisar, Prekounje, Ripač, Ćukovi

Sažetak

UDK 061.27:28-747](497.6 Bihać)(091)

Vakuf je trajno dobro. Momentom uvakufljenja imovina postaje Allahovo vlasništvo, a data je ljudima na upravljanje. Da li su se pojedinci i institucije, i u kojoj mjeri, odnosili prema ovoj imovini kao Božijem vlasništvu tema je ovog istraživanja. Navest ćemo primjere stradanja vakufa u različitim političkim sistemima s posebnim osvrtom na bihaćke vakufe u posljednjih četrnaest decenija. Oduzimanje vakufa počinje u vrijeme Austro-Ugarske, intenzivira se u periodu Kraljevine SHS i Kraljevine Jugoslavije a praktično je dovršeno u vremenu FNRJ, kasnije Socijalističke Jugoslavije. I sve je to urađeno “po zakonu”, zadovoljena su načela prava, ali ne i pravde. U ovom radu smo ponudili cjelovitu informaciju, utemeljenu na izvornim dokumentima, o stradanju bihaćkih vakufa. Obradili smo preko dvije hiljade originalnih dokumenata korespondencije Vakufsko- mearifskog saborskog odbora, Vakufske direkcije, Odbora Naiba i Ulema medžlisa u Sarajevu sa Kotarskim vakufsko-mearifskim povjerenstvom u Bihaću. Koristili smo se privatnom arhivom rahmetli Sadik ef. Ribića, nekadašnjeg upravitelja Bihaćke medrese, kasnije predsjednika Odbora IVZ-e u Bihaću, prvim popisom zemljišta kojeg je uradila Austro-Ugarska te drugom dokumentacijom iz Arhiva USK-a. Radi se o do sada naučno neobrađenoj građi. Koristili smo i neke izvore iz Gazi Husrev-begove biblioteke u Sarajevu, te Bošnjačkog instituta. U istraživanju je korišten historijski, komparativni i statistički metod.

Downloads

Objavljeno

01-08-2022

How to Cite

Mahmutović, S. (2022). BIHAĆKI VAKUFI OD 1878. GODINE DO DANAS. Novi Muallim, 15(59), 88–99. https://doi.org/10.26340/muallim.v15i59.222

Broj časopisa

Rubrika

HISTORIJA OBRAZOVANJA