SUŠTINSKO (NE)RAZUMIJEVANJE ODNOSA S JAVNOŠĆU
DOI:
https://doi.org/10.26340/muallim.v20i79.1730Ključne riječi:
odnosi s javnošću, Islamska zajednica, mediji, dijalog, razumijevanje, post-istinaSažetak
UDK 659.4:28-67 316.77:28-7
Tekst nastoji ukazati na neke elemente još uvijek suštinskog nerazumijevanja odnosa s javnošću unutar Islamske zajednice zbog čega se stvara pogrešna percepcija ove profesije. Odnosi s javnošću su dugoročni i kontinuirani proces a ne ad hoc i jednokratna aktivnost, oni su svjesna i planirana a ne stihijska djelatnost, grade pošten i stvaran imidž a ne neutemeljenu promociju. Odnosi s javnošću ne mogu se posmatrati usputnom ili sezonskom djelatnošću. Očuvanje istinskog dijaloga okrenutog dosezanju istine i smisla mora biti snažno opredjeljenje religijskih institucija u čemu odnosi s javnošću mogu imati značajnu ulogu. S druge strane, institucionalni vjerski autoriteti pred nastajanjem društva post-istine ne mogu zatvarati oči, jer od navikavanja na društvo post-istine do navikavanja na društvo post-religije (moja istina i uvjerenje i moja emocija su moja religija) nije dug put. Danas je osnovna zadaća odnosa s javnošću Islamske zajednice zaranjanje u emotivni svijet i doživljaj čovjeka, a potom nuđenje istina vjere u adekvatnoj i ovovremenom čovjeku bliskoj emotivnoj opremi koja će voditi njegovu individualnu emociju i uvjerenje prema čvrstom islamskom identitetu i u spokojnu luku autentične i plodotvorne vjere.
Downloads
Objavljeno
How to Cite
Broj časopisa
Rubrika
License
Naknada:
a. Časopis ne naplaćuje naknadu za obradu članaka (APC) i naknadu za podnošenje članaka.
Autori koji objavljuju u ovom časopisu pristaju na sljedeće uvijete:
- Autori zadržavaju autorska prava i pružaju časopisu pravo prvog objavljivanja, pri čemu će rad jednu godinu po objavljivanju biti podložan licenci Creative Commons imenovanje koja omogućuje drugima da dijele rad uz uvijet navođenja autorstva i izvornog objavljivanja u ovom časopisu.
- Autori mogu izraditi zasebne, ugovorne aranžmane za ne-ekskluzivnu distribuciju rada objavljenog u časopisu (npr. postavljanje u institucionalni repozitorij ili objavljivanje u knjizi), uz navođenje da je rad izvorno objavljen u ovom časopisu.