TEKNAF, BANGLADESH - APRIL 1, 2017 : Rohingya izbjeglice iz Myanmara čekaju hranu u Kutupalong izbjegličkom kampu u blizini Cox's Bazara u Bangladešu.

SMRT I PROGONSTVO: ETNIČKO ČIŠĆENJE ROHINGYA MUSLIMANA

U kategoriji Aktuelnosti, Novi Muallim, Uncategorized Objavio Urednik

Piše: Dr Fikret Karčić

Za naslov teksta o stradanju Rohingya muslimana, čija se nova epizoda odvija pred očima svijeta, posuđen je naslov knjige američkog historičara Justina McCarthya „Smrt i progonstvo: etničko čišćenje osmanskih muslimana (Death and Exile: The Ethnic Cleansing of Ottoman Muslims 1821-1922, Darwin Press, Princeton N.J, 1995). Ova knjiga govori o stradanjima muslimana Jugoistočne Evrope. Sada svjedočimo o najnovijem talasu stradanja jednog muslimanskog naroda Jugoistočne Azije.

U regionu Jugoistočne Azije već decenijama traje stradanje muslimana u tri zemlje: na jugu Tajlanda stradaju etnički Malajci, na jugu Filipina Moro muslimani a na zapadu Burme Rohingya muslimani.

Ko su Rohingya muslimani?

Rohingya muslimani su jedna od tri glavne muslimanske grupe koje su postojale u Burmi. Rohingya žive u zapadnoj priobalnoj pokrajini Arakan (ime promijenjeno u Rakhine 1989.) Indijski muslimani, koji su u ovu zemlju došli u vrijeme britanske uprave, većinom su bili primorani da je napuste 1970-tih. Zerbadi su muslimani potekli iz bračnih veza indijskih i srednjeistočnih muslimana i lokalnog stanovništva. Oni su poseban objekat burmanske nacionalističke politike i propagande da se „vrate u vjeru pradjedova“. Postoje i manje druge muslimanske grupe.

U Burmi, odnosno Myanmaru od 1989. godine, muslimani danas čine 4% od ukupnog stanovništva od 53 miliona duša. Veliku većinu stanovništva (90%) čine Theravada budisti. U zemlji nema službene religije ali se budizam smatra nacionalnom religijom. Burmanski nacionalisti koriste slogan „ Burmanac znači biti budista“.

Rohingya govore varijantu čitagonskog dijalekta bengalskog jezika. Njihova domovina Arakan imala je prve kontakte s islamom u 8. vijeku putem arapskih moreplovaca. Prelasci lokalnog stanovništva na islam desili su se u periodu 15-18. vijeka. Kraljevina Arakan imala je historijske veze sa Chittagongom (danas u Bangladešu).

U vrijeme britanske vladavine indijskim potkontinentom Burma je bila dio kolonije Indije (1885-1948). U tom periodu došlo je do unutrašnje migracije radnika i trgovaca iz Indije u Burmu, uključujući i muslimane, što je naišlo na negodovanje lokalnog stanovništva. Povlačenjem postkolonijalnih granica prekinute su veze Arakana, Bengala i Indije.

Historija progona

Nakon nezavisnosti Burme 1948. godine Rohingya muslimani su prošli trnovit put od diskriminacije do pogroma. Po stjecanju nezavisnosti Burma je donijela zakon o državljanstvu koji je definisao koje grupe mogu dobiti državljanstvo te zemlje. Među 135 grupa nije bilo Rohingya. Njima nisu date nacionalne lične karte nego lične karte stranaca. To im je ograničilo prava na kretanje, rad, obrazovanje, sklapanje braka, iskazivanje vjere, pristup društvenim službama i sl.

Među diskriminacionim mjerama burmanske vlade prema Rohingyama negiranje prava na državljanstvo je bilo ključno. (Za razliku od te zemlje Malezija je dala puno državljanstvo Kinezima i Indijcima naseljenim u tu zemlju u vrijeme britanske uprave.) Ostale diskriminacione mjere su uključivale uskraćivanje rodnih listova djeci Rohingya (od 1994.), poništenje privremenih ličnih karata (od 2015.), zabranu promjene vjere nemuslimanskog stanovništva, zabranu poligamije i uvođenje kontrole rađanja (od 2015.)

Pored diskriminacionih mjera vlada je vršila kontinuirane kampanje nasilja prema ovoj grupi.Kada je 1962. godine general Ne Win preuzeo vlast i uspostavio socijalistički poredak, pojačani su progoni Rohingya. Nakon cijepanja Pakistana 1971. godine mnogi Bengalci su prebjegli u Burmu pa je 1978. godine burmanska vlada preduzela kampanju za njihov prinudni povratak u Bangladeš.

Godine 1991. Myanmar je pokrenuo kampanju protiv Rohingya pod parolom „čista i lijepa nacija“. Ovom operacijom ustanovljavano je za svakog pojedinca da li je državljanin ili ilegalni imigrant. To je dovelo do prisilne seobe oko 250 000 Rohingya u Bangladeš.

Jedanaest godina kasnije došlo je do napada budističkih nacionalista na Rohingye. To je nastavljeno tokom narednih godina tako da je u jednom periodu između 2012. i 2014. godine dnevno 900 muslimana napuštalo zemlju.

Oktobra 2016. godine ubijena su četiri myanmarska graničara. Vlada je za to optužila Rohingya oružane grupe te je došlo do napada na sela ovog naroda. Marta 2017. godine formirana je „Armija spasa arakanskih Rohingya“ (ARSA), oskudno opremljena i organizovana oružana grupa, koja je počela napade na myanmarske snage sigurnosti. Situacija se još više pogoršala a egzodus Rohingya nastavio. U kampanji nasilja protiv Rohingya u avgustu-septembru 2017. godine u Bangladeš je za dvije sedmice prešlo oko 270 000 Rohingya.

TEKNAF, BANGLADESH - APRIL 1, 2017 : Rohingya izbjeglice iz Myanmara čekaju hranu u Kutupalong izbjegličkom kampu u blizini Cox's Bazara u Bangladešu.

TEKNAF, BANGLADESH – APRIL 1, 2017 : Rohingya izbjeglice iz Myanmara čekaju hranu u Kutupalong izbjegličkom kampu u blizini Cox’s Bazara u Bangladešu. Editorial credit: Hafiz Johari / Shutterstock.com

Time se povećao broj već izbjeglih Rohingya u zemljama regiona i šire: Tajlandu (5000), Maleziji (150 000), Indoneziji (1000), Indiji (40 000), Bangladešu (625 000), Pakistanu (350 000), Saudijskoj Arabiji (200 000) i Ujedinjenim Arapskim Emiratima (10 000). Tome treba dodati i interno raseljene osobe u Arakanu (140 000).

Zašto su progonjeni?

Rohingya muslimani su progonjeni zato što ih myanmarska vlada ne smatra autohtonim stanovništvom već Bengalcima. Burmanski nacionalisti ih smatraju stranim tijelom a Islam religijom nasilja. To se posebno vidi u ideologiji pokreta Ma Ba Tha koji predvode ultranacionalistički budistički monasi. Oni govore o navodnoj opasnosti od „islamizacije“ Myanmara, o muslimanskoj prijetnji demografskim rastom i sl. Arakan, domovina Rohingya, se smatra za „zapadna vrata“ iza kojih stoji muslimanska Južna Azija i centralne muslimanske zemlje i ta vrata se moraju zatvoriti. (Uočljiva je sličnost s retorikom antimuslimanskih snaga na Balkanu i tezom o „zelenoj transverzali“ koja povezuje Bosnu i Hercegovinu s muslimanskim istokom.) Budizam, koji se obično percipira kao religija mira, u Myanmaru ima ulogu ideologije koja poziva na nasilje i opravdava ga.

Ova ideologija mržnje i nasilja nad Rohingya muslimanima nailazi na šutnju navodnih demokratskih snaga u Myanmaru. To se posebno odnosi na Aung San Suu Kyi, lidera vladajuće Nacionalne lige za demokratiju (NLD) , „ državnog savjetnika“ i laureata Nobelove nagrade za mir. Kada je bila petnaest godina u kućnom zatvoru demokratska javnost svijeta tražila je njeno oslobađanje. Sada, kada je na vlasti, šuti pred zločinima koji se odvijaju pred njenim očima.

Koje je ime zločina?

Zločini koje myanmarska država putem vojske, policije i paravojnih formacija čini prema Rohingyama prema izvještaju Human Rights Watcha predstavljaju kampanje etničkog čišćenja. Neki autori, kao što su učesnici Lowenstein klinike Pravnog fakulteta Univerziteta Yale još od 2015. godine govore o genocidu koji je u toku. Ovakve kvalifikacije zahtijevaju hitnu međunarodnu akciju. Do sada je ta intervencija, kao i u Bosni i Hercegovini 1990-tih, bila ograničena na dostavu humanitarne pomoći. Druge mjere, posebno političkog pritiska na vladu Myanmara, izostaju a Rohingya muslimani ostaju kao „lica bez države“, „neželjeni“ i „najprogonjenija vjerska manjina na svijetu“.

Lokacija domovine Rohingya: Rakhine (Arakan)

Lokacija domovine Rohingya: Rakhine (Arakan)
(Izvor: The Economist)