Na današnji dan 1993. godine u Semizovcu su srpski zločinci zaklali Hasib-ef. Ramića, njegovu suprugu Šefiku i djecu Muhameda, Melihu, Ahmeda, i Aminu.
Ubistvo porodice Ramić smatra se jednim od najstrašnijih i najmonstruoznijih zločina tokom agresije na Bosnu i Hercegovinu. Zločinci su klali jedno po jedno dijete, pred očima njihovih roditelja, a nakon toga zaklali su i Šefiku, te na kraju i njenog supruga Hasib-ef. Ramića. Najstariji sin Muhamed imao je 13 godina, kćerka Meliha 10 godina, sin Ahmed četiri godine, a najmlađa Amina imala je samo jedan mjesec.
Povodom ove godišnjice za Agenciju MINA govorio je glavni imam Medžlisa Islamske zajednice Sarajevo dr. Abdulgafar-ef. Velić.
– Generalna skupština Ujedinjenih naroda kroz usvajanje Rezolucije o genocidu u Srebrenici vratila je nadu u savjest čovječanstva. Vratila se i nada da postoji mogućnost boljeg i pravednijeg svijeta. Do toga, bez dileme, potrebno je još puno rada i borbe.
Mali narodi se za svoja prava moraju glasnije i odlučnije boriti. Glas istine u svijetu mora biti jasniji i glasniji – kazao je on.
Zbog istine i pravde, važno je da ponovimo da je u Srebrenici vojska i policija RS počinila genocid, dodao je Velić.
– Srebrenica je bila zaštićena zona Ujedinjenih naroda, i u takvim okolnostima, pred očima cijelog Svijeta, u srcu Evrope, dozvoljeno je zlikovcima da počine genocid. Šutnja na zlo je odobravanje, a u određenom smislu i učestvovanje u zlu i neredu. Šutnja i suzdržanost demolariše žrtvu, a zločincima daju podstrek da ponove zlo – naveo je efendija Velić.
Podsjećajući da obilježavamo 31. godišnjicu smrti porodice Ramić, glavni sarajevski imam poručio je da se zločini moraju otvoriti, obznaniti i biti kažnjeni.
– Još niko nije odgovarao za ovo monstruozno ubistvo. Nema ni istrage? Zašto? Zašto se baš ovaj zločin ne istražuje? Kakva su poruke tog pristupa? Čemu nas to vodi? Zlo ako se ne zaustavi, i ne kazni, ono jača i priprema se za nove pohode, za nove zločine i grobnice.
Zbog čiste savjesti, mira i života na ovim prostorima, zločini se moraju otvoriti, obznaniti i biti kažnjeni, pa tako i zločin nad porodicom Hasib-ef. Ramića – zaključio je dr. Abdulgafar-ef. Velić.
Za ostacima tijela porodice Ramić se dugo tragalo. Kada se već razmišljalo da se odustane od pretrage, cucla male Amine pronađena u blatu pored rijeke Ljubine, otkrila je da se u blizini nalazi i grobnica. Ubrzo su pronađena tijela.
Ekshumacija je izvršena 17. oktobra 1996. godine.
U znak sjećanja na ovu porodicu i tragediju koju je doživjela, škola u Semizovcu nosi ime porodice Ramić.
