Naša sudbina nas je morala naučiti da budemo oprezni da nas zmija iz iste rupe ne smije dva puta ujesti i da budemo toliko oprezani da prepoznamo zmiju i kada promijeni oblik – kazao je danas u hutbi u Igmanskoj džamiji Nesib-ef. Hadžić, predsjednik Udruženja ilmijje i glavni imam Oružanih snaga Bosne i Hercegovine.
Hadžić je hutbu održao u okviru projekta “Poruke iz Igmanske džamije – od Dana nezavisnosti do Dana državnosti domovine, Bosne i Hercegovine”, koji provodi Uprava za vjerske poslove Rijaseta Islamske zajednice (IZ) u Bosni i Hercegovini u saradnji sa Muftijstvom sarajevskim i Uredom Vojnog muftije.
Bošnjacima je borba i prije i danas postala i ostala sudbina i usud, naveo je Hadžić.
– Cijena će biti preskupa, posebno, ako sada, danas, ne budemo znali očuvati ono što su nam ostavili naši šehidi i ako svoje interese stavljamo ispred domovine i zajednice – naglasio je on, dodavši da je ovo zemlja koju volimo, koja je odbranjena i koju uvijek branimo i štitimo od dušmana.
Poručio je da danas i uvijek moramo ići naprijed
– Priroda nam je predodređena da idemo naprijed. Naše stope, od Allaha date, su okrenute naprijed, a ne nazad i oči su ispod čela da gledaju naprijed a ne na zatioku da gledaju nazad. Ali može se glava povremeno i okrenuti nazad radi pouke i ibreta – istaknuo je, između ostalog, Hadžić.
Hutbu Nesib-ef. Hadžića prenosimo u cijelosti:
“Ova zemlja Bosna i Hercegovina je zemlja muhadžira i ensarija. Zemlja progonjenih i zemlja pomagača. Zemlja posebnih ljudi, dobrih Bošnjana, zemlja Bošnjaka.
Danas smo na lijepoj i ponosnoj planini Igman. Zelena planina Igman lijepa kao i što je sva Bosna i Hercegovina lijepa. Ovo je Bosna i Hercegovina. Zemlja koja je opjevana u najljepšim pjesmama, koja je mnoge putnike namjernike svojom ljepotom i dobrotom ljudi bez daha ostavila. Toliko je lijepa i privlačna da je mnogim dušmanima za oko zapadala. Dušmani, koji su zbog pohlepe nasrtali na ovu divnu zemlju i nisu dali nikako da ljudi i žene, sinovi i kćeri ove zemlje normalno u njoj žive.
Iza nas su mubarek dani Bajrama. Dani koji su nas podsjetili i vratili izvoru. Na mjesto odakle sve je počelo. Mogli smo pročitati važne znakove i poruke i ovaj put kada gledamo hadžije u tavafu ili na arefatu u bijelim ihramima ili ćefinima koje ćemo svi obući i čekati Dan suđenja.
U isto vrijeme ovi dani su nas podsjetili na iskreno vjerovanje i kontinuitet imana i vjerovanja koji bi trebao da se kruniše odlaskom na hadž. Hadž kao peti islamski šart, koji dolazi nakon šehadeta, namaza, zekata i posta predstavlja svojevrstan kontinuitet u vjerovanju što je vrlo važno imati u svome životu.U isto vrijeme, ova naša domovina, Bosna i Hercegovina, zemlja je, u kojoj je lijepo, ali i izazovno živjeti.
Iza nas je Srebrenica, naša rana bolna. prije Srebrenice su Ahmići. Ispred nas je Prijedor i Kozarac. Prijedor i Kozarac, mjesta stradanja Bošnjaka od kojih se krv ledi u žilama. Poslije toga dolaze nam datumi i druga mjesta širom Bosne i Hercegovine gdje su dušmani stoljetni muslimansku nejač ubijali. Kamičani, Rizvanovići, Kotorsko, Foča, Hercegovina, Krajina. Na sve strane šehidska krv je prolivena i kosti nevinih muslimana razbacane.
Ove godine navršava se 30 godina od zločina koje su agresori počinili širom Bosne i Hercegovine.
Dobro smo platili cijenu naše domovine. Životima, krvlju, dijelovima tijela i našim malom.
Ali cijena će biti preskupa, posebno, ako sada, danas, ne budemo znali očuvati ono što su nam ostavili naši šehidi i ako svoje interese stavljamo ispred domovine i zajednice.
Mi Bošnjaci smo najbolji primjer, da smo dio najboljeg ummeta. Kako Allah Uzvišeni u Kur'anu kaže: “Vi ste najbolji narod koji se ikada pojavio: tražite da se čini dobro, a odvraćate od zla, i vjerujete u Allaha!” (Ali Imran 110.)
Samo iskrena vjera je siguran put. Nikada i nikako nećemo uspjeti u životu dok svako od nas ne bude se naoružao pobožnošću. Takvi ćemo imati jaku i čvrstu zajednicu i graditi stabilnu domovinu.
Kao iskreni vjernici, svojim, prije svega postupcima pa onda riječima moramo promovirati dobro, a suzbijati zlo, nepravdu i neprijateljstva.
Nama Bošnjacima je borba i prije i danas postala i ostala sudbina i usud.
Mi Bošnjaci, poznati kao pobožan i čestit narod, borili smo se kroz vijekove za mnoge zemlje i mnoge vladare ali smo se ipak na kraju borili i odbranili svoju dom i svoju domovinu, Bosnu i Hercegovinu.
Borili se da nam ostane naš hiljadugodišnji toprak da u njemu mirno živimo, svoji na svome.
Borili se da opet možemo da podižemo život i privredu, da sadimo pšenicu i žito i dunje mirisne, šipak crveni.
Jabuke žute i crvene da uberemo sretni sa svojim sretnim potomcima. Da pijemo kahvu, sa komšijom i prijateljem, na tenane nakon što je sunce zašlo i čelo što smo spustili na sedžadu.
Nigdje smirenije ne možeš spustiti čelo na sedždu kao ovdje u svojoj domovini.
Ovo je zemlja na koju spuštaš ponosno čelo na sedžadu, jer je ispod sedžade zemlja naša, zemlja koju volimo i zemlja koja je odbranjena i koju uvijek branimo i štitimo od dušmana.
Sada i uvijek moramo ići naprijed. Muhammed, a.s., kaže: “Čovjek kod koga su dva dana ista, zaista je na gubitku.”
Priroda nam je predodređena da idemo naprijed. Naše stope, od Allaha date, su okrenute naprijed, a ne nazad i oči su ispod čela da gledaju naprijed a ne na zatioku da gledaju nazad. Ali može se glava povremeno i okrenuti nazad radi pouke i ibreta.
Naša sudbina nas je morala naučiti da budemo oprezni i da nas zmija iz iste rupe ne smije dva puta ujesti i toliko biti oprezani da prepoznamo zmiju i kada promijeni oblik.
Svi znamo da leđa gore bole od stajanja nego od hodanja, i da ustajala voda koja se ne kreće postaje bara i nije pitka.
Zato mi moramo svaki dan ići naprijed. Tada ćemo biti jaki i spremni.
Oni koji nisu zadovoljni sa nama kao muslimanima, a ima ih to nam Kur’an Časni kaže, neće nas poštovati zato što smo fini, statični, naivni, dobri, mirni, raspjevani, najbolji na zvijezdama granda i nasmijani. Poštovat će nas samo ako smo iskrene vjere, jaki, čvrsti, obrazovani, ekonomski neovisni i stabilni.
Tada se neće ponoviti, Srebrenica, Ahmići, Prijedor, Kozarac, Kamičani, Rizvanovići, Kotorsko, Foča i mnoga druga mjesta.
Molim Uzvišenog Allaha da nam pomogne na putu izlaska iz stanja u kojem se nalazimo i da ne budemo na gubitku. Da nas pomogne da budemo oni koji iskreno vjeruju, rade dobra djela, preporučuju istinu i sabur.
Amin!”
