Piše: dr. Fikret Karčić
Pod gornjim naslovom magazin Time je 1. jula 2013. godine objavio tekst o porastu budističkog militantizma i terora prema muslimanima i kršćanima u zemljama Jugoistočne Azije – Tajlandu, Sri Lanki i Myanmaru. Taj broj magazina zabranjen je u nekim zemljama regiona. Tekst koji je napisala novinarka Hannah Beech opisao je vjerno fenomen propagiranja nasilja koji je dolazio iz krugova budističkih monaha. Već tada se moglo uočiti povećano nasilje u ovim zemljama prema zajednicama koje su budistički monasi opisali kao prijetnju.
U Tajlandu, u južne četiri pokrajine, nekadašnjim sultanatima Pattani, Yala, Narathiwat i Satul, traje oružani sukob etničkih malajskih grupa i tajlandske armije. U tim sukobima budistički monasi učestvuju rame uz rame s vladinim vojnicima. U posljednjoj fazi tih sukoba, od 2004. poginulo je 5000 ljudi. Budistički monasi optužuju muslimane da koriste džamije kao skladišta oružja i da svaki imam ima pušku. Islam uobičajeno označavaju kao religiju nasilja.
U Sri Lanki budističke nacionalističke grupe, uz podršku visokih vladinih funkcionera, orkestrirale su uništavanje muslimanske i kršćanske imovine.
Najteža situacija je u Myanmaru. Novinarka Time-a je pisala ovaj tekst na osnovu događaja iz 2013. godine, a sada nakon masovne kampanje etničkog čišćenja Rohingya muslimana u avgustu i septembru 2017. godine, njeno pisanje liči na predskazanje koje se ispunilo.
Mržnja iz hrama Masoeyin
U centru antimuslimanske kampanje mržnje jeste hram Masoeyin u drugom po veličini myanmarskom gradu Mandalay u kome živi oko 2500 budističkih monaha. (Inače, monaštvo je veoma rašireno u Myanmaru- imao oko pola miliona članova.) Na čelu te kampanje je monah Wirathu (uz njegovo ime u Myanmaru ide titula „ashin“ što znači „gospodin“). Rođen je 1968., napustio školu sa 14 godina i postao monah. Postao je ekstremista i od 2001. godine vodi antimuslimansku grupu 969, nazvanu po vjerovanju o broju Budinih atributa. Zbog svojih propovijedi mržnje, myanmarski režim ga je 2003. godine osudio na 25 godina zatvora. Pušten je 2010. godine zajedno s ostalim političkim zatvorenicima. Postao je posebno notoran 2012. godine, kada je u pokrajini Arakan (preimenovanoj u Rakhine) došlo do sukoba budista i muslimana. Tada je svojim propovijedima podsticao na nasilje i opravdavao ga. Rohingya narod je nazivao ilegalnim imigrantima, pozivao na njegovo protjerivanje, govorio o navodnoj opasnosti od muslimanskog demografskog rasta, optuživao muslimane da silom uzimaju budističke žene itd.
U razgovoru s novinarkom Time-a govorio je o Arapima da su uzeli kontrolu nad OUN i šalju novac za podizanje džamija u Myanmaru, o tome da je 90% muslimana u Myanmaru ekstremno, da žele da okupiraju Myanmar ali da on to neće dopustiti. Ističe da je briga o vlastitoj religiji i rasi važnija od demokratije. Monah Wirathu je osnovao i Organizaciju za zaštitu rase i religije (poznatu pod skraćenicom Ma Ba Tha). Državno tijelo koje kontroliše monahe (Sangha) zabranilo je upotrebu ove skraćenice, jer organizacija nije osnovana na odgovarajući način. Pristalice monaha Wirathu su odmah najavili osnovanje nove fondacije i političke partije.
Novinarka Time-a je zaključila da ovakvi slučajevi pokazuju da nijedna religija nije imuna na instrumentalizaciju kada se poveže s politikom i šovinizmom i zatruje idejama koje su suprotne njenim osnovama. Nakon drugih svjetskih religija sada je red došao na budizam, uobičajeno povezan s nenasiljem i ljubaznošću.
Wirathu se maja 2017. godine novinarki The Guardiana Marelli Oppenheim hvalio da je „državna savjetnica“ Aung San Suu Kyii željela da pomogne „Bengalcima“ (negiranje imena Rohingya) ali da je on to spriječio. On je takođe, savjetovao da treba infiltrirati Facebook stranice muslimanskih grupa, prisiliti muslimanske škole da snimaju sve časove koje drže i pratiti internet aktivnost muslimana uključujući elektronsku poštu.
Govoru mržnje ovog monaha gotovo da nema otpora u Myanmaru. BBC u jednom tekstu iz 2015. godine zaključuje da njegovi stavovi o Rohingyama imaju široku podršku. Malobrojni su budistički monasi koji su mu se suprotstavili. Na taj način će se svrstati u najmanju ruku u one koji nisu ništa učinili da spriječe masovne zločine a propovijedali su da ne treba ubiti ni komarca i da se treba staviti u njegovu poziciju.
