Sredstva zikra (ḏikr) u Kurʼānu

Autor(i)

  • Enes Karić

DOI:

https://doi.org/10.26340/muallim.v26i103.2172

Ključne riječi:

Kurʼān, zikr, ḏikr, čovjek, sjećanje, čuđenje, āyāt ili Božanski znakovi, fenomeni prirode, sveta povijest čovječanstva

Sažetak

UDK
28-23-184.3-534.3

Sjećanje o Bogu (zikr ili ḏikr) u Kurʼānu je jedna od ključnih riječi temeljne knjige islama. Uz riječi koje su izvedene od korijena ayn – lām – mīm u značenjima ʼznatiʼ, ʼspoznatiʼ, ʼnaučitiʼ, u Kurʼānu po učestalosti spominjanja gotovo odmah slijedi riječ zikr, ḏikr (ḏāl – kāf – rā) u značenjima ʼsjetiti seʼ, ʼopomenuti seʼ, ʼuzeti poukuʼ. Sūra Ṣād (38:1) obznanjuje Božansku zakletvu: “Tako mi Kurʼāna koji je ispunjen Opomenom!“ (Wa l-Qurʼāni ḏī ḏ-ḏikr!). Mnoga su područja i planovi na koje Kurʼān ukazuje riječima izvedenim iz korijena ḏ-k-r: Svijet Božanskih stvari, svijet Prirode u njegovoj spontanosti i raskoši, čovjek i njegove granične situacije, sveto monoteističko predanje... Ali riječ zikr (ḏikr) uvijek se odnosi na jedno uzvišeno  opominjanje čovjeka da se sjeća Boga, da se sjeća tajne zašto svijet jeste, tajne stvaranja svijeta i Božanskih znakova, da se sjeća i bude budan spram ćudorednog života, trajanja i smrti, ukratko: zikr (ḏikr) je tu da nas podsjeti na krajnju tajnu Boga i Svijeta, života i smrti.

Downloads

Objavljeno

31-10-2025

How to Cite

Karić, E. (2025). Sredstva zikra (ḏikr) u Kurʼānu. Novi Muallim, 26(103), 3–10. https://doi.org/10.26340/muallim.v26i103.2172