DOBROČINSTVO – IḤSĀN إِحْسَانٌ

Autor(i)

  • Enes Karić

DOI:

https://doi.org/10.26340/muallim.v17i66.149

Ključne riječi:

Ihsan, husn, adab, dobročinstvo, dobrota, ljepota, ihsan

Sažetak

UDK 28-254

U ovom radu autor se bavi kur’anskim terminom iḥsān ( إحْسَان ) koji se, u svom značenju ljepota čovjekova čina i znanja, ili, pak, dobročinstvo i dobročinstveno odnošenje čovjeka prema drugima, u Kur’ānu spominje dvanaest puta. U uvodnom dijelu rada autor predstavlja korijen riječi ḥ-s-n ( ح ، س ، ن ) , koji u svojim različitim izvedenicama realiziranim u Kur’ānu ukazuje na lijepe postupke, na ćudorednu ljepotu i dobročinstvo, na dobročinitelje, dobra djela, krjeposna djela i postupke, zatim na (neputenu, izvanputenu) ljepotu općenito, na ljepotu i dobrotu čovjekova čina, rada, djela... istovremeno, potom na lijepo i dobro kao takvo, dobro u ćudorednom značenju. U radu se obrađuje i pojam ḥusn ( حُسْنٌ ), te znamenito predanje/hadis Božijeg poslanika Muhammeda, a.s., karakteristično po tome što sa islāmom (predanošću Bogom) i īmānom (vjerovanjem) povezuje iḥsān (dobrota i ljepota). Autor nam donosi uvide u kur’anski tekst, tradiciju Božijeg Poslanika te klasične komentare Kur’ana koji objašnjavaju značenja ovih termina.

Downloads

Objavljeno

01-08-2022

How to Cite

Karić, E. (2022). DOBROČINSTVO – IḤSĀN إِحْسَانٌ. Novi Muallim, 17(66), 34–37. https://doi.org/10.26340/muallim.v17i66.149

Broj časopisa

Rubrika

PUTOKAZI