Neki principi odnosa prema prirodi u islamu

Autor(i)

  • Vehid Arnaut Ured za zekat

DOI:

https://doi.org/10.26340/muallim.v27i106.2233

Ključne riječi:

tevhid, stvaranje, jedinstvo, priroda, ljepota, oživljavanje zemlje, industrijska revolucija, odgovornost

Sažetak

UDK
28:14
28-284-13-18

U tradiciji muslimana principi odnosa prema svijetu koji nas okružuje utemeljeni su na normativnim vrelima islama koji pružaju uravnotežen balans između zahtjeva ljudske duše i njegovih ovosvjetskih potreba. Iako je ovaj svijet ugodan za život čovjeka, on sadrži višu svrhu koja ukazuje na njegovog Tvorca, kao i na estetsku dimenziju kroz koju se sagledava ljepota stvorenog i mudrost Stvoritelja. Čovjeku pripada uloga namjesnika na Zemlji. U njegovoj je zadaći da obrađuje zemlju (ihja el-mevt), gradi, koristi, ali i uživa u ljepotama svijeta koji ga okružuje. U radu smo nastojali ukazati na spomenute aspekta prirode, vođeni potrebom da čovjeku približimo vrijednosti ovoga svijeta koje se sve manje prepoznaju, dok se priroda sve više pretvara u materijalnu korist koja zamagljuje integralni pogled lišen divljenja i duhovnog užitka.

Downloads

Objavljeno

10-08-2026

How to Cite

Arnaut, V. (2026). Neki principi odnosa prema prirodi u islamu. Novi Muallim, 27(106), 109–114. https://doi.org/10.26340/muallim.v27i106.2233