Kada je počela oružana agresija na Republiku Bosnu i Hercegovinu, Mehmed-ef. Hajrić je bio imam u džematu Podžeplje.
Nakon što je početkom juna 1992. godine agresor protjerao stanovnike ovog planinskog mjesta kod Han Pijeska, a njihove domove spalio, Mehmed-ef. je zajedno sa svojim džematlijama izbjegao u Žepu.
U Žepi je proveo cijeli period agresije na našu zemlju, gdje je sa puškom u ruci branio Din i Domovinu i uporedo s tim obavljao i dužnost imama u Žepi.
Početkom 1995. godine predsjednik Predsjedništva Republike Bosne i Hercegovine rahmetli Alija Izetbegović imenovao ga je za predsjednika ratne Općine Žepa.
Nakon što je tzv Vojska RS-a izvršila genocid u Srebrenici i sve svoje snage usmjerila na zauzimanje druge “zaštićene zone” UN-a Žepe, Mehmed-ef. je, zajedno sa komandantom odbrane Žepe Avdom Palićem, imao ključnu ulogu u spašavanju života hiljada Bošanjaka koji su se u to vrijeme zatekli u Žepi.
Mehmed-ef. Hajrić bio je član pregovaračkog tima Enklave Žepa koji je pred sebe stavio zadatak da osigura bezbjedan izlazak stanovništva na slobodnu teritoriju, nakon što je Ukrajinski bataljon UN-a, bez bilo kakvog otpora, predao ovu malu enklavu u ruke zločinca Ratka Mladića.
Pošto su bili organizovali izlazak civilnog stanovništva Žepe na slobodnu teritoriju, članovi Pregovaračkog tima Enklave Žepa 27. jula 1995. godine, u popodnevnim satima, otišli su u bazu UN-a na pregovore o načinu izlaska iz Enklave vojno sposobnog stanovništva.
Sa tih pregovora čelni ljudi Enklave Žepa nisu se vratili.
Pripadnici Ukrajinskog bataljona UN-ovih snaga predali su članove pregovaračkog tima u ruke zločinca Ratka Mladića. Zločinci su ih zarobili i na očigled onih koji su bili zaduženi da brinu za njihovu sigurnost, odveli u smrt.
U prvostepenoj presudi zločincu Zdravku Tolimiru Haški tribunal (ICTY) je ciljna ubistva čelnih ljudi Žepe okarakterisao kao genocid.
Danas džamija u Žepi nosi ime po ovom imamu-heroju.
Edin Šljivar
