POEMA O BOSANSKOM BIJELOM ŠEHIDU: KULTURNI ISKORAK I UMJETNIČKI DOPRINOS MEMORIZACIJI TRAGEDIJE

POEMA O BOSANSKOM BIJELOM ŠEHIDU: KULTURNI ISKORAK I UMJETNIČKI DOPRINOS MEMORIZACIJI TRAGEDIJE

Facebook
LinkedIn
Twitter

“Poemu o bosanskom bijelom šehidu”, koja je premijerno izvedena 27. septembra na sceni Bosanskog kulturnog centra (BKC) u Sarajevu povodom 110. godišnjice Udruženja ilmijje Islamske zajednice (IZ) u Bosni i Hercegovini, mnogi ocjenjuju kao izuzetno značajan projekat.

Predsjednik Skupštine Udruženja ilmijje Nijaz-ef. Duzan ukazao je na trud koji je uložen u pripremu ovog projekta.

– Kao predsjednik Skupštine bio sam uključen u projekat od samog početka. Željeli smo, na ovaj način, aktivnije ukazati na žrtvu koju su imami podnijeli u agresiji na domovinu Bosnu i Hercegovinu. Od ideje da to bude ilahija, pa do poeme i realizacije same Poeme i predstave uloženo je mnogo truda i energije, pogotovo od strane predsjednika Nesib-ef. Hadžića i sekretarijata Udruženja. Iako sam bio upoznat sa samom Poemom i sadržajem, izvedba na sceni je probudila izuzetno jake emocije i malo ko je uspio zadržati suze da ne orose lice – istaknuo je predsjednik Duzan.

O značaju Poeme možda najbolje govori posjeta u Bosanskom kulturnom centru, kao i izuzetno pozitivne reakcije prisutnih, izjavio je on.

– Kao neko ko je imam u džematu u kojem ima mnogo šehida i ko je saslušao na desetine, ako ne i stotine priča o gubitku članova porodice i već dvadeset i jednu godinu tu bol dijeli sa svojim džematlijama ova poema ostavlja poseban dojam i izaziva posebne emocije. Ovo smatram vrlo značajnim iskorakom u svijet izvan okvira Islamske zajednice koji jasnije prezentira ulogu imama u protekloj agresiji i može se kazati da je ovo gotovo generacijski projekat, a definitivno najznačajniji projekat u ovom mandatu Glavnog odbora Udruženja ilmijje – naglasio je on.

Režiju Poeme je uradio Ernad Pandžić, scenografiju i kostimografiju Adisa Vatreš-Selimović, muziku Ammar Jažić, Mirza Redžepagić i Muhamed Latić.

Glumci i izvođači Poeme su Izudin Bajrović, Rijad Gvozden, Aziz Alili, Burhan Šaban, Mustafa Isaković, Senida Balić, Vehbija Šećerović, Muhamed Delić, Salih Meštrovac, Alma Hadžić, Nadira Hurem, Zejneb Balić, Abdullah Balić, Hava Meštrovac, Hor Medžlisa Islamske zajednice Sarajevo.

Adaptaciju je uradio Nesib Hadžić.

Prema riječima glavnog imama Medžlisa Islamske zajednice (MIZ) Srebrenica Damir-ef. Peštalića, projekat može biti na ponos svima onima koji su aktivno radili na njemu, kao i IZ u cjelini.

– Žrtve imama šehida ćemo se uvijek sjećati i odavati poštovanje, a dio kulture sjećanja je i napor koji je uložio cijeli tim u pripremi ovog velikog djela. Želim čestitati svima njima, autoru, scenografima, kostimografima, kompozitorima, režiseru, ali posebno bih čestitao izvođačima. Senida Balić, hafizi Aziz Alili i Burhan Šaban, kao i ostali, probudili su posebne emocije u nama. Bilo je važno da dobijemo jedno ovakvo djelo, i zbog budućnosti. Ono će mlađim generacijama biti svjedočanstvo o najboljima u našem narodu i biti im vrlo važan putokaz i u njihovim životima – kazao je Peštalić.

Komentar Omer-ef. Redžić, imama Čaršijske džamije u Prijedoru također ukazuje na značaj Poeme.

– Poema koju smo imali priliku slušati ali i gledati, autorsko djelo dr. Latića, projekat Udruženja ilmijje, za naše prilike u Islamskoj zajednici je pozamašan kulturni iskorak i umjetnički doprinos ukupnoj memorizaciji naše tragedije, tragedije uleme koja je uz svoj narod doživjela istu sudbinu. Sudbinu namijenjenog ali neostvarenog nestanka.

Poema je pokazala da su imami za ovaj narod, u prošlosti, bili veći od zidova svojih džamija u kojima su životno provodili svoju misiju.

Političke poruke genocida, ratnih zločina, etničkih čišćenja, u umjetnosti kao ljudskoj potrebi da iziđemo u polje estetike u kojem manje “boli” sve što boli, dobijaju jednu drugačiju, suptilniju dimenziju osvješćivanja publike o razornosti same vojno-političke ljudske destrukcije koja je učinjena jednom dijelu bošnjačkog naroda, onom vjerskom i prosvjetnom. Kao kad zavučeš ruku ispod košulje i plješćeš dok ne dođeš sebi, rekao bi Brecht. Latić je na ovaj način uvakufio svoj emotivni doprinos, jedan živi spomenik sjećanju na imame koji su ubijeni u agresiji. Poema je tako koncipirana da itekako ima šta reći, na momente i vrišti o sudbini imama ali istovremeno čuva spomen na njihovo pokazano dostojanstvo u misiji, a u najtežim trenucima njihovih biografija, onim posljednjim – poručio je Redžić.

(Preporod.info)