Ahmet ef. Rahmanović, dugogodišnji glavni imam MIZ Prijedor i MIZ Kotor Varoš, koji je na Ahiret preselio 10. aprila 2021. godine u 65 godini, ukopan je jučer na mezarju „Greda“ u Sanskom Mostu. Dženazu mu je ispred Hamzibegove džamije klanjao sin Mevludin ef. Rahmanović.
Prisutnima se biranim riječima obratio muftija bihaćki hafiz Mehmed ef. Kudić poručivši kako je Ahmet ef. primjer i paradigma bosanskog imama koji je sa svojim džematlijama dijelio i dobro i zlo. Prije dženaze proučena je i hatma-dova, koju su učili imami MIZ Sanski Most i imami MIZ Prijedor. Predsjednik Skupštine Udruženja ilmijje Nijaz-ef. Duzan i predsjednik Okružnog odbora ilmijje Bihać Omer-ef. Redžić prenijeli su ta’ziju-saučešće predsjednika Udruženja ilmijje Nesib-ef. Hadžića porodici Ahmet efendije, njegovoj supruzi hadži Sadifi i ostalim članovima porodice, koji su hizmetili Ahmet efendiji u njegovoj bolesti.
Ahmet ef. Rahmanović (sin Raifa i Hane) rođen je 14. septembra 1955. godine u opštini Kotor Varoš. Završio je Gazi-Husrev begovu medresu u Sarajevu, a u svojoj bogatoj karijeri obavljao je sljedeće dužnosti: vjersko-prosvjetni referent za Kotor Varoš; imam, hatib i muallim u džematu Rizvanovići (MIZ Prijedor); imam hatib i muallim u džematima Skender Vakuf i Hanifići-Čirkino Brdo (MIZ Kotor Varoš); imam, hatib i muallim u džematima Gladovići i Donja Vraca (MIZ Zenica); glavni imam MIZ Prijedor (1996-2002.) te imam, hatib i muallim u džematu Zagrad (MIZ Prijedor).
Ahmet ef. Rahmanović je bio i dugogodišnji predsjednik Odbora Udruženja ilmijje Prijedor, a dobitnik je i priznanja Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini „NAJMUALLIM“ 2012/13. godine te priznanja Udruženja ilmijje Okružnog odbora Bihać „MIHRAB“, kao simbola za izrazit doprinos imamskoj misiji.
Neosporan je značaj truda i rada Ahmet ef., pogotovo na području Prijedora, medžlisa koji zahvaljujući njemu, nikad nije prestao sa radom, čak ni u najtežim vremenima, kada je radio eksteritorijalno u Lušci Palanci nadomak Sanskog Mosta. Obavljajući taj preuzeti emanet jednom prilikom je rekao: “Prvo sam vraćao mrtve u Prijedor i klanjao im dženaze, a zatim je krenuo i povratak živih”. Obavljao je brojne dženaze i vjerske obrede kada je to bilo nezamislivo, a nekoliko puta je pretrpio i fizičke napade.
Ahmeta ef. Rahmanovića u njegovom radu je krasila pedantnost, preciznost i posvećenost misiji imama kao i ukupnom vjersko-prosvjetnom radu i djelovanju. Misiju imama je obavljao časno i predano. Nažalost pred penziju doživio je teški moždani udar, zbog kojeg je otežano hodao i komunicirao.
Molimo Gospodara da se Ahmet ef. smiluje i podari mu lijepi džennet a porodici istinski sabur.
