Udruženje ilmijje IZ u BiH svaku svoju godišnjicu obilježava i dodjelom Plaketa, priznanja i hedija imamima koji se penzionišu u protekloj godini, ali i sprovođenjem projekta “Slovo o imamu” u okviru kojeg imami pišu o zaslužnim imamima, imamima koji se penzionišu ili imamima koji su preselili na Ahiret. Jedan takav rad je djelo Ibrahim ef. Hadžića iz Visokog koji je pisao o imamu Senad ef. Šabiću, koji je polovinom 2021. godine penzionisan pri MIZ Visoko. Ovo je vrijedno svjedočenje o vrijednom imamu.
“Polovinom 2021. godine u zasluženu penziju otišao je dugogodišnji Mokronoški imam Senad ef. Šabić. Uz još nekoliko kolega, bio je imam sa najdužim radnim stažom na području Medžlisa Islamske zajednice Visoko. Naime, čitav svoj radni vijek (40 godina) je proveo na ovom području. Nepunih 38 godina je proveo radeći u Džematu Mokronozi, gdje je i rođen. Vodio je veoma zahtjevan Džemat koji osim džamije ima i četiri mesdžida. Ovom Džematu pripadaju naselja: Okolišće, Hlapčevići, Huskići i B. Mahala. U svima njima danas postoje prelijepi vjerski objekti, zahvaljujući, između ostalih, i Senad efendiji.
Izveo je generacije i generacije polaznika mektebske nastave, a i sam je znao ponekad reći: „Počeli su mi dolaziti unuci od mojih učenika!“. Džemat Mokronozi je najveći (najbrojniji po članstvu) džemat na području Medžlisa Islamske zajednice Visoko, pa je tako i njegov mekteb imao najveći broj polaznika. Bilo je godina kad je u mektebu imao upisanih 190 polaznika. U vrijeme dok je obavljao muallimsku dužnost i u Džematu Seoča (1983.-1984. godine) imao je upisanih 275 polaznika u ta dva džemata. Potpuno je bilo normalno da u njegovoj učionici zateknete 40-50 polaznika u jednoj grupi. Davao je maksimum u radu s učenicima u mektebu. Pred njim su stotine i stotine djece naučili učiti u Kuranu. Njegovi polaznici su godinama bili među najboljima na takmičenjima, a posebno iz kiraeta. Kroz njegov mekteb su prošle dvije hafize Kurana i desetine svršenika naših medresa. Sve troje njegove djece: Ibrahim, Mudžahid i Nudžejma, su završili medrese. Njegova mektebska ekipa u malom nogometu godinama je bila najbolja na Mektebskoj ligi Medžlisa Islamske zajednice Visoko.
Nama koji smo s njim surađivali ostat će u sjećanju koliko je on volio rad sa djecom. Bio je ponekad i jaran s njima. Tepao im je: „Kćeri!“ i „Sine!“, ali je znao i granicu dokle s njima može mehko. Mokronožanima će ostati u sjećanju njegove hatme i džematski mevludi. Nastojao je da sve bude, kako je i sam često govorio, pod konac. Posebno uživanje je bilo prisustvovati godišnjim hatmama kada se mogao vidjeti sav njegov autoritet kod polaznika mekteba. Valjalo bi držati mir i radnu atmosferu sa tolikim brojem djece, a Senad ef. je to uspijevao.
Teško je biti imam u svom selu, pa je i njemu ponekad to predstavljalo problem. Međutim on je to premoštavao svojom čestitošću, te ostao u tom Džematu tolike godine. Energičan, autoritativan, ali vedrog duha, trošio se godinama u tom velikom Džematu. Samo zahvaljujući činjenici da je Senad ef. fizički veoma izdržljiv čovjek, koji je, hvala Allahu, još uvijek dobrog zdravlja, uspio se nositi sa svim izazovima koji su ga stizali u Džematu. Nisam siguran da bi to neko drugi izdržao!
Dugo godina njegov Džemat je imao najveći broj pretplatnika Preporoda na području Rijaseta (156 pretplatnika), te je 2010. godine, povodom 40 godišnjice lista, od Reisu-l-uleme Mustafe ef. Cerića primio nagradu kao najveći distributer Preporoda. Obavio je hadž i on i njegova efendinica. Nekoliko puta je bio i vodič na hadžu kopnenim putem.
Jedan mandat je bio predsjednik Udruženja Ilmijje Visoko i dao značajan doprinos u radu istog.
Osim u profesionalnom dijelu, Senad ef. slovi kao veoma čestit čovjek u životu. Malo je poslova koji se njemu mogu oteti. Drži i pčele u svojoj prekrasnoj bašči na imanju gdje mu je porodična kuća.
Senad ef. je rođen u Sarajevu u aprilu 1959. godine, a odrastao u Mokronozima gdje je završio osmogodišnju školu. Potom je 1974. upisao Gazi Husrev-begovu medresu u Sarajevu koju je završio 1979. godine. Prvo postavljenje za imama je dobio već 01.08.1979. godine u Džematu Srhinje gdje je ostao nešto više od dvije godine. Nakon toga odlazi na odsluženje vojnog roka. Po odsluženju vojnog roka, u decembru 1982. godine, počinje sa radom kao imam, hatib i muallim u Džematu Mokronozi, gdje je hajirli dočekao penziju. Uporedo sa radom u Džematu, 2004. godine završava Pedagošku akademiju u Mostaru.
Vrlo rano je ostao bez oca Ibrahima, koji je preselio na Ahiret kad je on završio prvi razred Medrese. Njegova majka hadži Fehima nastavila je podizati njih četvoro djece, a Senad ef. je bio najstariji od njih. Kao najstariji bio je i najodgovorniji u pomoći majci kroz život. Život ga dakle nije mazio, pa možda odatle i proizilazi ta njegova marljivost i čestitost. Kad s njim počnete priču o njegovom djetinjstvu i mladosti, on će vam sa ponosom i poštovanjem spomenuti svoju dvojicu muallima, hafiza Džemala ef. Omerbegovića i Jusufa ef. Omerspahića. Posebno ističe Jusufa ef. koji mu je bio hodža od koga je, kako on kaže, najviše naučio.
Otišao je u zagarantovanu penziju (478 KM), kao i većina drugih imama. Početkom mjeseca juna 2021. godine na prigodnoj svečanosti primopredaje dužnosti između njega i novog imama, Džematski odbor Džemata Mokronozi mu je uručio prigodne poklone u znak zahvalnosti za sve što je učinio radeći u njihovom Džematu. Uvjeren sam da će i Medžlis islamske zajednice Visoko učiniti isto, jer je Senad ef. to zaslužio svojim dugogodišnjim radom na području ovog Medžlisa.
Molimo Allaha dž.š. da Senad ef. nagradi za trud koji je činio radeći u džematima, te da mu da lijepo zdravlje i hajirli život u penziji.”
Ibrahim ef. Hadžić
