Udruženje ilmijje IZ u BiH svaku svoju godišnjicu obilježava sprovođenjem projekta “Slovo o imamu” u okviru kojeg imami pišu o zaslužnim imamima, imamima koji se penzionišu ili imamima koji su preselili na Ahiret. Jedan takav rad je djelo mr. Nermin ef. Čakića, imama džemata Trenica iz N. Travnika koji je pisao o svom imamu Ređi ef. Sarajliću.
“Rijetki su danas imami koji cijeli svoj život posvete jednom mjestu i jednom džematu. Ostao je još poneki imam, možda iz one posljednje generacije koja je teret zajednice nosila kad je bilo najteže: u jednom opakom sistemu i u ratu. Njihove kose su osijedile, njihovi nervi potrošeni, ali energije nikada nije nestalo. Jedan od takvih je moj imam, prvi učitelj i hizmećar zajednice Ređo ef. Sarajlić. Ređo ef. je, u julu 2021. godine, nakon 42 godine službe u džematu Lisac otišao u penziju. Imam je sa najdužim stažom na području srednje Bosne, čovjek koji je žrtvovao svoje zdravlje za dobrobit zajednice i čovjek čija djela će da pišu njegovu biografiju.
Rođen je 1958. godine u selu Vrhovine kod Viteza od oca Sakiba i majke Zinete, u višečlanoj porodici, a prvi iz porodice koji se upisuje u medresu, tada petogodišnju srednju školu. Njegovim stopama će kasnije i njegov brat Omer ef., koji je danas imam u džematu Dortmund, Njemačka. Život bosanske porodice u to doba je bio težak, i samo su hrabri mogli, kao što su Ređe ef. roditelji, slati djecu u medresu: što zbog sistema u kojem su živjeli, što zbog teškog života koji su vodili. Ali, Gospodar daje olakšanje i ljudima nafaku, Gospodar nas hrani, putevima vodi i sudbinu određuje. Ređe ef. sudbina je bila da uspješno završi medresu 1978. godine, u jednoj od boljih generacija te medrese, a sudbina je bila i da nakon odsluženog vojnog roka, 1. maja 1980. godine dođe u džemat Lisac, u Novi Travnik (tadašnje Pucarevo) i da bude imam – predvodnik, hizmećar – sluga, i alim – učitelj narodu na ovom bosanskom podneblju. U to doba, džemat Lisac je obuhvatao nekoliko sela, razuđen i mjesto od vjere otuđeno zahvaljujući komunističkoj propagandi i ideji. U to doba, džemat je pripadao Islamskoj – vjerskoj zajednici Travnik jer je MIZ Novi Travnik formiran tek nakon rata.
Dolaskom u džemat Ređe ef. došla je i nova energija, a i posao koji je trebalo uraditi nije čekao. Odmah se počelo sa renoviranjem džamije koja je bila dotrajala, rad sa ljudima i podučavanje, ne samo djece nego džematlija svih uzrasta, te okupljanje svih generacija za dobrobit džemata. Rezultati su se vidjeli brzo, džamija je u 40 godina koliko je Ređo ef. boravio u džematu renovirana nekoliko puta, sva infrastruktura je završena od imamske kuće, mesdžida na Božićima, Staroj Opari i Reputi, mezarja zagrađena, itd. Na vjerskom planu je bilo teže raditi nego na infrastrukturnom jer su mnogi faktori utjecali na život muslimana u Novom Travniku. Ali, ko radi – njegovi rezultati se vide, njegov trud se uvijek isplati, kako na ovom tako i na onom svijetu. Iz mekteba Ređe ef. je najviše učenika završilo medresu, njih preko 20, a desetine njegovih učenika su priznati intelektualci, profesori, ekonomi i sl. Godinama je džemat Lisac zahvaljujući Ređi ef. imao najviše pretplatnika Preporoda na nivou medžlisa, najviše zekata na poljoprivredne proizvode se ukupljalo u Liscu, učenica Ređe ef. je postala hafiza Kur'ana kao prva hafiza u Novom Travniku, njegova djeca iz mekteba su uvijek na takmičenjima bila među najuspješnijima, puna džamija na svakom organizovanom programu i predavanju, mnogobrojni predavači su bili gosti, mevludi i džamija petkom su bili nadprosječno posjećeni. Zahvaljujući neprestanom radu i aktivizmu Ređo ef. je okupljao i radio, a rezultati su dolazili i vidljivi u zajednici u svim sferama.
Za vrijeme 42 – godišnje službe kao imam, Ređo ef. je obavio i klanjao 422 dženaze u džematu. To je jedno malo selo, kao jedan džemat. Samo da je džamiju tolike godine otključavao, i tolike na onaj svijet opremio – bilo bi dovoljno, a kamoli sve ostalo što je urađeno. Bio je uvijek sa svojim narodom, za vrijeme rata bio podrška i potpora džematliijama, roditeljima i borcima. Odmah na početku rata javno je obznanio kako se odriče svojih mjesečnih prihoda kako bi olakša narodu u najtežim vremenima. Uvijek je bio prvi u svemu dobrom, i uvijek spreman da pomogne. Sjeća se, priča mi Ređo ef. jednom prilikom, i šehidskih dženaza za vrijeme rata i mnogih njegovih džematlija koji su život dali za domovinu. Nije bilo lahko, reći će, roditeljima reći ali nastojao sam uvijek im dati nadu i ohrabriti ih jer su šehidska porodica. I nakon rata, nastojao je uvijek da vodi brigu o šehidskim porodicama i održava sjećanje na šehide. Stotine džematlije je bilo prisutno na mezarjima prilikom obilježavanja Dana šehida, i mnogo veći džemati se ne mogu pohvaliti time. A kao krunu sjećanja na šehida, izgrađeno je Šehidsko obilježje džemata 2015. godine. Šehidi to zaslužuju, i mnogo više, reći će mi Ređo ef. jednom prilikom.
Kada bi ezan i mevlud zauči, sve bi zašutilo i samo bi se jecaji majki čuli, i suze njihovim licem tekle. U glasu je melanholija, utjeha i nada. Mnogo je mevluda održano, i mnogo suza proliveno u sjećanju na Poslanika, ali i sinove Bosne koji padoše kao šehidi. Džamija je, Ređo ef. će mi reći, utjeha i nada, i uvijek sam nastojao da tako bude za moje džematlije. A bila je, svjedočiće mnogi. Svjedočiće i džematlije iz Lisca, i džematlije sa Božića, Reputi, Opare. Nezaboravni su mevludi i druženje u svim selima, iako jako razruđen džemat – svi su bili okupljeni kao jedno oko džemata i Ređe ef. Jednom prilikom kada se vodila polemika da li treba u jednom mjestu uraditi nešto, pa došla delegacija da pita mještane, prvo pitanja džematlija je bilo gdje je Ređo ef. U čudu je delegacija pitala zašto, oni su rekli ako nama to bude trebalo, Ređo ef. će nam reći. Takav je autoritet imala naša stara ulema, i stare hodže koji izniješe teret zajednice kada je najviše trebalo.
Zbog svih zasluga, truda i rada općina Novi Travnik, povodom Dana općine, je dodijelila džematu Lisac općinsko priznanje za promovisanje pozitivnih vrijednosti u društvu. A nešto kasnije, općina Novi Travnik je dodijelila i najviše općinsko priznanje Plaketa Općine Novi Travnik, povodom dana općine, Ređi ef. za promociju i razvoj zajednice. Vjerovatno je on, ako ne jedini, onda jedan od rijetkih imama koji su dobitnici ovakvog ili sličnog priznanja od strane općina u kojima rade. Za dodjelu priznanja glasali su svi vijećnici, jednoglasno, i Bošnjaci i Hrvati. Pored svega nabrojanog, važno je spomenuti i njegov angažman medijske promocije džemata gdje su priču o Duhandžiji prenijeli svi bosanskohercegovački mediji. Njegovim angažmanom je otkriveno čiji je mezar, i gdje je nakon 75 godina od smrti toga čovjeka njegova porodica došla i fatihu tome čovjeku proučila. Priču o baki Anđi, o rukotvorinama, historijskom naslijeđu ovoga kraja i mnoge druge – sve je na inicijativu Ređe ef. zapisano i ispričano, i ostaće da svjedoči o ovome kraju kroz historiju.
Danas Ređo ef. živi u Novom Travniku, u gradu. Živeći od skromne penzije i baveći se pčelarstvom kao svojim hobijem, uživa u penzionerskim danima sa svojom hanumom Fatimom. Svoju djecu je poženio, unuke dobio i danas mu dođu i budu radost. Ima se više vremena, reći će, da se čovjek posveti sebi i porodici. Jer, dok je čovjek u službi sve podredi tome. Iako je penzionisan, uvijek je bio i ostao čovjek koji širi misiju islama i prema tome djeluje.
Ovaj skromni zapis je svjedočenje o čovjeku koji je breme zajednice nosio preko 40 godina, mada o njemu će, u budućnosti, govoriti njegov rad i to je njegova najbolja biografija. Njegova knjiga dobrih djela biće otvorena decenijama. Mi, mlađi imami, možemo biti sretni što smo od njega učili i što nam je pokazao stazu kojom trebamo hoditi. Uvijek je bio prvi i predvodnik u dobru, baš onako kako ahmediji i dolikuje – uvijek na čelu kolone. Njegove sijede kose, narušeno zdravlje i hajrati koje je ostavio iza sebe su priča koja se prenosi sa generacije na generaciju. Oni koji ostaju i koji iza njega dolaze imaju teško breme i emanet da ponesu. Jer, njegova pleća su mnogo toga nosila. Da ga Gospodar poživi u zdravlju i rahatluku sa njegovom porodicom u penzionerskim danima, a sjećanje i historija će da ga pamte po dobru. Svjedočimo tome danas kao što ćemo svjedočiti i onda kad pred Gospodara stanemo!”
mr. Nermin ef. Čakić, imam džemata Trenica
