U velikoj sali Bosanskog kulturnog centra TK, 24. maja 2023. godine, održana je promocija knjige „Imami Srebrenice (1992-1995) memorizacija kao zavjet i opomena“ autora Alije Jusića, glavnog imama Odbora Islamske zajednice Srebrenica od marta 1993. do jula 1995. godine.
Pored autora, o knjizi su govorili dr. Vahid-ef. Fazlović, muftija tuzlanski, doc. dr. Šefko Sulejmanović, direktor Instituta za društvena i religijska istraživanja i imam Osman Halilović. Na početku se u ime organizatora obratio glavni imam MIZ Tuzla hafiz Ahmed-ef. Huskanović a promociju je moderirao urednik knjige Emir Šečić, sekretar Instituta.
Večerašnjim okupljanjem, kazao je dr. Vahid-ef. Fazlović, muftija tuzlanski, potvrđujemo duboki osjećaj zahvalnosti i poštovanja prema svim našim prethodnicima koji su pružili otpor agresiji, koji su bili na braniku domovine Bosne i Hercegovine i koji su pokazali neviđenu hrabrost u najtežim trenucima.
– Večeras se sjećamo imama, posebno šehida, ali i svih imama Srebrenice, svih imama u Podrinju. Činimo to sa sviješću da nam je neophodno imati ispred nas vjerodostojne svjedoke tih bolnih, teških događaja. Među njima je, neupitan, vjeran svjedok naš Alija-ef. Jusić koji je napisao vrijednu knjigu. Učinio je to, vjerovatno sa velikom boli u svojoj duši, ali imao je snage da se vrati u te dane, godine, da se sjeti svojih najbližih kolega, da se sjeti svih svojih džematlija i da ispiše stotine stranica svjedočanstva. Ovo svjedočanstvo nam je neizmjerno važno – istakao je muftija Fazlović.
Promotor doc. dr. Šefko Sulejmanović kazao je da ima posebne emocije prema knjizi, prema spomenutim i nespomenutim šehidima, prema svim preživjelim ljudima, rodbini, kolegama, prijateljima, ali i prema autoru ove knjige.
– Svjedočenje Alije-ef. Jusića jedno je od najautentičnijih štiva o životu i stradanju imama na ovom dijelu krvave bosanskohercegovačke grude, jer je pisano perom neposrednog svjedoka stravičnih zločina, nepojmljivih zdravom ljudskom umu i civiliziranom svijetu. Unatoč tome, u knjizi nema tragova mržnje i agresivnosti, osim bratskog savjeta i britke pouke, jer zna se i sudbina onih koji su vjerovali da su pod zaštitom Ujedinjenih nacija. Stoga autor i kaže da u emanet budućim naraštajima ostavlja ono što je vidio, čemu je svjedočio i što je zapamtio, bez namjere i potrebe da ostavi književno vrijedno djelo – istakao je direktor Sulejmanović.
Autoru je bitna samo istina, kazana jednostavno, jasno i poučno, napomenuo je dr. Sulejmanović te je stoga ova knjiga, ovakva kakva jeste i morala biti napisana, objavljena, i vjerodostojno predstavljena široj javnosti.
– Neupitna autentičnost izvornog svjedočenja i kredibilnost napisanog teksta, te detaljna hronologija zločina, bili su temeljni razlog da Institut za društvena i religijska istraživanja publikuje ovu knjigu, u cilju memorizacije zločina i trajnog spomena imena časnih šehida – rekao je dr. Sulejmanović.
Upravo ovom knjigom, napominje dr. Sulejmanović, Alija-ef. Jusić želio je (po)kazati svima nama, i svima koji će doći poslije nas, šta i kako se dešavalo u Srebrenici od 1992. do 1995. godine, s posebnim naglaskom na organizaciju, važnost i ulogu vjerskog života u opkoljenoj srebreničkoj enklavi.
– Bilo je to vrijeme kada je jedino vjera mogla održati bošnjački narod na okupu, kao što je nekada održala muhadžire i ensarije u Medini. Vjera im je pružila nadu, duhovnu snagu, osjećaj zajedništva, blagodat solidarnosti, i kakvu takvu kolektivnu sigurnost. A sve to zahvaljujući imamima i njihovoj duhovnoj čvrstini koja se reflektirala na život obeznađenog naroda. Imami su bili uz svoj narod, od prvog do posljednjeg dana Agresije. Bili su najpouzdaniji čuvari njegove vjere, kulture i višestoljetnog imena i identiteta. Veliki broj njih, založili su svoje živote na tom putu, i postigla šehadet. Ova knjiga primarno govori o njima, o njihovom nesebičnom zalaganju i životu na Božijem putu, od nepokolebljivog imameta, do sudbinskog šehadeta – kazao je dr. Sulejmanović.
Neizmjerna je važnost autentičnog, živog svjedočenja za naše dugotrajno pamćenje, kazao je drugi promotor profesor Osman Halilović, a o tome govori i tekst knjige „Imami Srebrenice“.
– Zato što ovakve knjige pamte događaje i subjektivno, dakle, najistinitije što je to uopće moguće u ljudskom pamćenju i jeziku. Onako kako pamti i književnost. Subjektivno. Dakle, istinito – istakao je Halilović.
I zato knjiga Alije Jusića, napomenuo je Halilović, iako je pisana kombinacijom dokumentarnog stila i stila memoara, po svojoj subjektivnoj autentičnosti jeste bliža svrsi koju nam nudi književnost.
– Ona pamti život kakav je bio, pamti ljude, šehide, pamti smrt i pamti značenja. Naravno, knjiga nudi i širok spektar dokumentarnih podataka, čak i korigujući neke podatke koje smo mogli naći u nekim ranijim publikacijama koje govore o temi specifično vjerskog života u opkoljenoj Srebrenici, kao što i nanovo obrađuje podatke o samom imamu u Srebrenici – istakao je Halilović.
Glavni dio knjige sadrži biografije 54 imama koji su od 1992. do 1995. godine živjeli i djelovali u Srebrenici, a koji su došli, pored Srebrenice, sa još četiri općine, Bratunac, Zvornik, Vlasenica i Višegrad. Njih 26 su šehidi, dok je 28 preživjelo Genocid. U međuvremenu je preselilo 13 imama. Njih 15 danas živi i radi širom svijeta, od Bosne do Amerike.
– Ovu knjigu sam napisao radi istine, pamćenja i pouke. Budućim naraštajima želim ostaviti u emanet ono čemu sam svjedočio i zabilježio o jednom teškom vremenu u kojem su posebnu ulogu imali čestiti imami koji su se našli na prostoru Srebrenice od 1992. do 1995. godine. Pročitao sam monografiju „Imami – šehidi”, u izdanju Ilmijje BiH, autora Muharem-ef. Omerdića i primjetio da su izostavljena imena četverice imama šehida Srebrenice: Mustafić Sado, Ramić Salko, Rizvanović Adil i Osmanović Omer. Ova imena nedostaju i na šehidskoj ploči koja se nalazi ispred Gazi Husrev-begove medrese u Sarajevu – kazao je autor knjige Jusić.
Autor je u julu 1995. godine iz Srebrenice u Tuzlu uspio donijeti nekoliko zabilješki iz perioda agresije među kojima je najznačajniji spisak imama sa osnovnim biografskim podacima, a koji se kao prilog nalazi u ovoj knjizi.
– Na naslovnoj stranici knjige je rahmetli Taib-ef. Hafizović, babo mnogo poznatijeg rahmetli profesora Mesuda Hafizovića, koji je završio Behram-begovu medresu 1939. godine u Tuzli. Uz njega sam živio i sazrijevao u misiji imama. Samo Allah zna, da nije bio uz mene i podržao me, gdje bih i kako završio. Hvala mu mnogo na tome. Hvala Allahu, dž.š., da sam ovo uradio. Danas sam sretan i zadovoljan čovjek – istakao je autor Jusić.
