Prva dženaza Hasan-ef. Makiću, prvom poslijeratnom i dugogodišnjem muftiji bihaćkom, klanjana je danas u Bihaću nakon podne-namaza. Muftija Makić preselio je na ahiret u 72. godini života. Dženazi je prisustvovao i predsjednik Udruženja ilmijje Nijaz-ef. Duzan, koji je taziju izrazio članovima porodice i Muftijstvu bihaćkom.
Na dženazi se obratio dr. Husein-ef. Kavazović, koji je s muftijom Makićem sarađivao dok je obnašao dužnost reisul-uleme Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini, od 2012. do 2026. godine. Kavazović je prenio selame i taziju reisul-uleme Nedžad-ef. Grabusa te istakao da je muftija Makić život proveo „kao sluga Allahove, dž. š., riječi i sunneta Muhammeda, a. s.“
– Živio je uzorit život jednog alima i jednog muslimana. Bio je čovjek blage naravi, ali u isto vrijeme čovjek čiji su stavovi bili snažni i izražavali ono u šta je vjerovao i kako je živio – kazao je Kavazović.
Prisjećajući se njihove saradnje, Kavazović je istakao da su ti stavovi muftije Makića bili posebno poštovani jer je uvijek govorio utemeljeno.
– Njegovi stavovi su uvijek bili smjernica svima nama koji smo sa njim živjeli i radili, a njegov život je primjer kako pravi i iskreni alim treba postupati i kakve stavove zastupati. U najtežim trenucima svog života, riječju i djelom je pokazao šta znači biti na Allahovom putu i služiti Zajednici – poručio je Kavazović.
Prisutnima se obratio i glavni imam Medžlisa Islamske zajednice Bihać Mensur-ef. Ćehić, koji je muftiju Makića opisao kao čovjeka čvrstih uvjerenja, dostojanstvenog držanja i predanosti povjerenom emanetu.
– Pripadao je generaciji alima koji su nosili teret velikih iskušenja, ali i odgovornost očuvanja i obnove naših institucija. Prošao je teška životna iskušenja, uključujući i stradanja u prijedorskim logorima, a potom je više od dvije decenije predvodio Muftijstvo bihaćko – kazao je Ćehić.
Druga dženaza klanjana je istog dana u Bužimu nakon ikindija-namaza, a ukop je obavljen na porodičnom mezarju u bužimskom naselju Bag.
Drugu dženazu je predvodio muftijin sin, prof. Muhamed Makić, a prisustvovao joj je veliki broj vjernika, kolega imama, predstavnika Islamske zajednice, te društvenog života ovog dijela Bosne i Hercegovine.
Zamjenik reisul-uleme Enes-ef. Ljevaković kazao je da će Makićevo ime ostati upisano zlatnim slovima u historiji ovoga kraja, a posebno u historiji Islamske zajednice.
– Ogromne su njegove zasluge i njegov doprinos u odbrani ovog važnog dijela naše domovine. Postao je svojevrsni simbol duhovnog otpora agresiji i simbol duhovne obnove naroda koji živi u ovom kraju, a i cijele naše Islamske zajednice – rekao je Ljevaković.
Naglasio je da je, osim doprinosa u poslu koji je obavljao, rahmetli Makić dao ogroman doprinos obnovi porušenih džamija i drugih vjerskih objekata, kao i obrazovnoj i kulturnoj renesansi u ovom dijelu zemlje.
– Svi koji su poznavali muftiju Hasan-efendiju, radili s njim i družili se s njim, znaju da je bio učen čovjek, alim, predan svome poslu, čestit i skroman, da je volio ovu domovinu, ovaj narod, svoju misiju i službu – kazao je Ljevaković.
Dodao je da Makićevo djelo može biti i jeste inspiracija i primjer drugima, posebno mlađim generacijama, kako se radi u zajednici i za zajednicu, bez kalkulacija i bez očekivanja priznanja, pohvala i nagrada.
Muftija bihaćki Mehmed-ef. Kudić podsjetio je na blagost rahmetli Makića u odnosu prema ljudima, dok mu je odnos prema Bogu, kako je kazao, uvijek bio najpreči.
– Svi smo svjesni i cijenimo ljude prema onome što rade i što čine. A veličina jednog čovjeka jeste da se ljudi ne osjećaju malim pred njim, nego da se osjećaju poštovanim. Mi smo se uz muftiju Hasana Makića osjećali poštovanim – poručio je Kudić.
Iz muftijinog života
Hasan-ef. Makić (Ahmet i Nura) rođen je 1955. godine u Bužimu. Gazi Husrev-begovu medresu je završio 1975. godine, a Fakultet islamskih nauka pri Islamskom univerzitetu Imam Muhammed bin Saud u Rijadu 1982. kao student generacije, zašto je dobio i vrlo značajno priznanje. Upisao je i postdiplomski studij, ali zbog represije komunističkog režima, oduzet mu je pasoš i nije se mogao vratiti na studij.
Prvo njegovo radno iskustvo je u džematu Ilijaš pri Odboru Islamske zajednice Sarajevo, a od 1985. godine prelazi u Čaršijsku džamiju u Prijedor, gdje ostaje do agresije na našu zemlju 1992. godine. U svojoj imamskoj službi ostavio je snažan pečat, te kroz mnogobrojne seminare, predavanja i vazove daje svoj nemjerljiv doprinos u afirmaciji islamskih vrijednosti u našem društvu
Muftija Makić je na svojoj koži osjetio svu golgotu agresije na Bosnu i Hercegovinu, gdje je kao vjerski službenik bio zatočenik logora Omarska i Manjača, preživio golgote, mučenja i zlostavljanja, a o čemu je govorio u brojnim razgovorima za medije.
Dio rata je proveo u Zenici, a 1993. godine je postavljen za muftiju bihaćkog. Na toj dužnosti ostao je sve do 2019. godine. Kao muftija bihaćki je aktivno radio na formiranju obrazovnih ustanova, podizanju iz pepela mnogih džamija i vjerskih objekata, te zajedno sa svojim saradnicima neumorno radio na jačanju vjerskog života na području cijelog muftiluka, dok je poseban senzibilitet imao prema povratku i povratnicima u manji bh entitet.
Muftija Makić je preveo Sahihul-Buhari, najznačajnije djelo iz oblasti hadisa. Objavio je četiri toma, dok je peti tom uništen usljed uništavanja vakufske imovine u Prijedoru.
Kao prevodilac i autor, objavio je na desetine stručnih radova, prijevoda i tekstova u periodici Islamske zajednice. Bio je prvi dekan Islamske pedagoške akademije u Bihaću (Danas Islamski pedagoški fakultet) i dugo godina predavač arapskog jezika u Medresi „Reis Džemaludin-ef. Čaušević“ u Cazinu.








