Muftija tuzlanski dr. Vahid-ef. Fazlović predvodio je dženazu-namaz Nermin-ef. Unkiću, koja je danas klanjana u naselju Bagdale u Gradačcu.
U prisustvu velikog broja imama iz Gradačca i okolnih medžlisa kao i mnogobrojnih džematlija muftija Fazlović je porodici, imamima i svim prisutnim prenio taziju reisul-uleme Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini Husein-ef. Kavazovića.
Ovom prilikom muftija Fazlović je istakao da smo, klanjajući dženazu-namaz našem imamu Nerminu Unkiću, došli i da budemo s njegovim najbližim, najprije u dvorištu njegove kuće s njegovom čestitom majkom i suprugom, rodbinom i komšijama, a potom ovdje na mezarju sa njegovim sinom i ostalim članovi porodice, kako bismo im olakšali, utješili ih i ublažili njihovu bol. Zahvalio se svima koji sudjeluju u ibadetu dženaza-namaza, a posebno velikom broju imama MIZ Gradačac, na čelu sa glavnim imamom Nusret-ef. Kujrakovićem.
– Nermin-ef. je bio čovjek velike i plemenite misije u našem narodu, Zajednici i ovoj zemlji. Pokazao je veliku ustrajnost. Bio je primjer u ljudskosti, plemenitosti, dobru i u onome što koristi ljudima, podučavajući i kazujući svojim džematlijama najljepše riječi iz Kur’ani-kerima, hadisa i naše lijepe vjere. Odgojio je svoju porodicu. U svojoj kušnji bio je postojan. Zahvalni smo Nermin-ef. u ime Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini. Molimo Allaha, dž.š., da primi njegova dobra djela s kojim će imati svjetlo i u svom kaburu i na Sudnjem danu, kazao muftija Fazlović.
Ispred Glavnog odbora Udruženja ilmijje dženazi je prisustvovao član Glavnog odbora prof. Bekir-ef. Šabić, koji je porodici prenio taziju predsjednika Udruženja ilmijje Nijaz-ef. Duzana.
Nermin-ef. Unkić, sin Avde i Feride, rođen je 11. jula 1972. godine u Gradačcu. Završio je Gazi Husrev-begovu medresu u Sarajevu te diplomirao na Islamskom pedagoškom fakultetu u Zenici i Privrednoj akademiji u Novom Sadu. Dužnost imama, hatiba i muallima obavljao je u džematima Tutnjevac (MIZ Srebrenik) i Rajska (MIZ Gradačac). Zbog zdravstvenih problema prijevremeno se penzionisao 2020. godine. Bio je pripadnik Armije Republike Bosne i Hercegovine i predsjednik Osnovnog odbora Udruženja ilmijje Gradačac. U svom imamskom radu pokazao se kao vrijedan, organiziran i posvećen. Bio je prepoznatljiv po svojoj susretljivosti, toplini i razumijevanju za ljude. Na Ahiret je preselio u pedesettrećoj godini života. Iza sebe je ostavio suprugu Elmedinu i sina Edima.
