SEMANTIKA UMJERENOSTI U IZVORIMA ISLAMA

Autor(i)

  • Almir Fatić

DOI:

https://doi.org/10.26340/muallim.v18i71.1609

Ključne riječi:

Umjerenost, Kur’an, Hadis, wasatiyya, wasat, iqtisād, i’tidāl, tawāzun

Sažetak

UDK 28-254:811.411.21’37]

Rad se sastoji iz tri dijela: Uvoda, jednog poglavlja i Zaključka. U Uvodu autor daje kratki historijat rasprave o umjerenosti islama i u islamu u dvadesetom stoljeću, a posebno u posljednja dva desetljeća, navodi razloge za takav diskurs o islamu te nabraja ustanove i institucije u islamskom svijetu koje afirmiraju koncept umjerenosti u islamu (wasatiyya-institucije). U poglavlju pod naslovom Semantičko polje umjerenosti semantički se analiziraju četiri sinonimna izraza za pojam umjerenosti u osnovnim izvorima islama: Kur’anu i Hadisu. Riječ je o sljedećim izrazima: wasat, iqtisād, i’tidāl i tawāzun. Svi ovi izrazi, odn. njihove suglasničke okosnice i, na temelju njih, derivirane izvedenice susreću se u primarnim izvorima islama. Također, sve ove sinonimne lekseme nose značenjske ideje sredine, središnjosti, ravnoteže, odn. umjerenosti u najširem smislu te riječi, te ideje pravde, dobra, dobrote i etičnosti. U Zaključku autor iznosi stav da je deriviranje i nastajanje termina wasatiyya čin modernog muslimanskog idžtihada (kreativnog mišljenja) koji ima svoje puno utemeljenje i opravdanje. Opravdava ga duh modernog vremena i novonastali izazovi s kojima se muslimani u prošlosti nisu susretali kao i visok nivo konsenzusa (ijmā’) savremenih muslimanskih učenjaka o obilježjima, putu, metodu i konceptu wasatiyye.

Downloads

Objavljeno

27-07-2022

How to Cite

Fatić, A. (2022). SEMANTIKA UMJERENOSTI U IZVORIMA ISLAMA. Novi Muallim, 18(71), 81–87. https://doi.org/10.26340/muallim.v18i71.1609

Broj časopisa

Rubrika

ISLAMSKE TEME