LJEPOTA

(Iz Enciklopedijskog leksikona Kur'ana)

Autor(i)

  • Enes Karić

DOI:

https://doi.org/10.26340/muallim.v13i50.470

Sažetak

Kur’ān u pravom obilju spominje mnoštvo riječi koje označavaju ljepotu, i koje su kasnije, u mnogim djelima povijesnog islama, postale "estetički" termini. Također, preliminarno treba istaknuti: Sam Kur’ān o sebi tvrdi da je "govor" ili "rijek" koji "pobuđuje divljenje", tj. razmišljanje i kontempliranje o čudu. Za posebnu duhovnu "civilizaciju", džine (al-Ğinn), navodi se da su kazali: "Mi smo zbilja Kur’ān, koji divotu/čudo pobuđuje, slušali..." ( ِ إنَّا َ س ِ م ْ ع َ نا قُرْآنًا َ ع َ ج ً با - al-Ğinn, LXXII:1). U islamskoj kulturi i civilizaciji Kur’ān se raskriva(o) ne samo kao knjiga vjere, izvora prava i obredoslovlja, već i kao knjiga koja pobuđuje divotu. Ova odrednica iz našeg Enciklopedijskog leksikona Kur’āna ukazaće, u najkraćem, kako Kur’ān govori o ljepoti, divoti, čuđenju, divljenju, te o prostranstvima i horizontima u kojima Kur’ān raskriva ljepotu.

Downloads

Objavljeno

03-08-2022

How to Cite

Karić, E. (2022). LJEPOTA: (Iz Enciklopedijskog leksikona Kur’ana). Novi Muallim, 13(50), 14–20. https://doi.org/10.26340/muallim.v13i50.470

Broj časopisa

Rubrika

PUTOKAZI