U subotu 31. oktobra 2020. godine, nakon kraće bolesti na Ahiret je preselio poznati mostarski imam u penziji Avdo ef. Abaza. Avdo ef. je rođen 22.05.1947.godine u Zijemljima kod Mostara.
Osnovnu školu završio je u Zijemljima 1958.g. a potom i osmogodišnju Gazi Husrev-begovu medresu 1965/66.g. Po okončanju školovanja godinu i po dana radio je u Brdo džamiji u sarajevskom džematu Bistrik- Hrid i Širokača. Službu je prekinuo zbog odsluženja vojnog roka 1967.g. Stručno usavršavanje nastavio je kroz naučno-obrazovne programe Islamske zajednice tog vremena za unaprjeđenje mektepske pouke.
Uz Halila ef. Bejlaka, Zejnil ef. Fajića i Veiz ef. Imamovića bio je jedan od prve četvorice posebno certificiranih profesionalnih muallima. Imamsku, mualimsku službu nastavio je 1970.g. u džematu Gradska kod Ljubuškog do 1972.g., nakon čega prelazi u džemat Bivolje Brdo na području Medžlisa Čapljina. U džematu Bivolje Brdo ostao je 17,5 godina. A nakon toga od 1988.g. radio je u Medžlis Islamske zajednice Mostar, kao imam Koski Mehmed-pašine, Roznamedžijine i Vučjakovića džamije.
Više puta biran je u upravne organe institucija Islamske zajednice, jednom u saziv Sabor IZ-e u BiH i tri puta u Izvršni odbor Medžlisa IZ-e Mostar.
Gajio je posebne sklonosti prema umjetničkom načinu izražavanja i afirmaciji islamske misli i bošnjačke kulture. Bio je vrstan kaligraf. Autor je dobro poznate levhe početnih ajeta sure Fatiha u obliku Starog mosta za šta je više puta nagrađivan. Njegova zbirka rubaija „Poj sa stabla života“, objavljena 2019. godine u književnim krugovima zabilježila je iznimno pozitivne kritike.
U nastavku možete pročitati i “Slovo mostarskog muftije o imamu i insanu, rahmetli Avdi ef. Abazi.”
Nije tajna da se voli, od svegʾ, život ponajviše,
sa pitanjem: kolʾko traje, da li i gdje i šta piše?
Resulu je Džibril rekʾo: život svaki rok da ima,
„kad nafaka iscrpi se“, – tad života nema više.
Ovako je život i dunjalučki kraj stihom oslovio naš plemeniti Avdo efendija Abaza. Njegovo pjesničko slovo bijaše nadahnuto i crpljeno iz čistih naših vrelā, Kur’ana Časnog i sunneta Poslanikovog, ali također, i iz umotvorinā bošnjačkog naroda. U njegovim stihovima ogledaju se narodna mudrost, umijeće života, snaga, hrabrost i postojanost. Ljepoti, savršenstvu i skladu težio je, i takav je bio u mihrabu, i na minberi, i u mektebu, i za školskom katedrom. Osvajala ga je i nadahnjivala ljepota Božijeg stvaranja u svemu, a on sâm bio je odraz te ljepote. Ljubav prema kur’anskom harfu izražavao je lijepim, prepoznatljivim i milozvučnim mekāmom, poučavao svoje učenike njegovom pravilnom izgovoru i učenju.
Od Boga Dragoga darovani talenat za lijepo ispisivanje kur’anskog slova vješto je iskazivao u islamskoj kaligrafiji, slažući taj filigranski vez arapskih slova u levhe koje ukrašavaju brojne naše džamije, ustanove, kuće i knjige. Svojom kompozicijom levhe- ispisivanja početnih ajeta sure El-Fatiha u obliku Staroga mosta, dao je vlastiti originalni doprinos velikom graditeljskom, civilizacijskom i kulturnom događaju, početku njegove obnove 2000-tih godina. Zahvaljujući njemu islamska kaligrafija u Mostaru je oživljena, da bi kasnije s drugim, pridošlim i stasalim kaligrafima, postala prepoznatljiva.
Ljubav i vjernost prema kur’anskom harfu u umjetničkoj interpretaciji preko duhovne muzike islama (ilahija i kasida) prenio je na svoga mlađeg sina Madžida, dok stariji sin Fejruz, to revnosno svjedoči na predavačkom polju i širem društvenom planu. Blaga i smjerna supruga Rahima, važan rahmetli Avdin oslonac u životu, svojom plemenitošću i bliskošću unosila je vedrinu i bila poticaj jednom takvom toplom porodičnom gnijezdu u kojem se širila ljubav prema Bogu i njegovim stvorenjima.
Svevišnji Allah odredio je da Avdino preseljenje s Ovoga svijeta bude u ovom periodu sunčanog i lijepog oktobra, s predivnim koloritom jesenjih boja koje su mu kao umjetničkoj duši bile posebno drage i inspirativne. Tako lijepo je znao pripovjedati i kazivati iz vremenā prošlih, burnih i bremenitih. U tumačenju islama kao dosljedan Đozin učenik držao se njegovog razumjevanja islama, pritome beskompromisno štiteći jedinstvo, red i sklad našeg džamijskog saffa, ustajući protiv onih koji su unosili nemir među smjerne hercegovačke džematlije. Čitao je, obrazovao se uz rad i volio biti u društvu gdje se ima nešto korisno čuti i naučiti. Volio je šalu i znao svojim šalama drugima uljepšati dan i popraviti raspoloženje.
Držao se istine, bio karakternog stava i riječi, nikada ne podilazeći, spreman kazati otvoreno ono što misli i zastupa. Boljelo bi ga kad bi svjedočio neredu, aljkavosti i manjkavostima u našoj organizaciji i radu. Teško mu je padalo što je dolazilo do podjelā među onima koji su na čelu. Avdo efendija bio mi je drag insan, volio sam biti u društvu s njim, od njega sam dosta učio.
Brojne vikend-dane proveli smo zajedno obilazeći mostarske mektebe, dajući time poticaj toj temeljnoj odgojnoj školi islama. Uvijek je bio, uz veliko zadovoljstvo, na raspolaganju da učestvuje u radu komisijā koje su propitivale znanje učenikā u mektebima, iz općeg znanja o islamu i učenju Kur’ana. Bio je sretan što su pravljeni iskoraci na tom planu, ushićeno mi je o tome kazivao. Sretan je bio što u džemate dolaze vrijedni imami, hatibi i muallimi, bio im je samo od pomoći i bodrio ih u njihovom radu. Časnu ahmediju je nakon penzionisanja odložio. Volio je djecu i s djecom je znao. Za svoje džematlije imao je uvijek vremena, ostajao bi s njima u dugim i pitkim razgovorima. Uvijek je ukazivao na važnost Zajednice, reda i zajedništva u njoj, i obavezu slijeđenja njene hijerarhije. Pred Gospodara svjetova dolazi s dobrim djelimā: vrijednosti vjere prenio je na djecu, unučad i učenike koje je poučavao. Ostaju i ispisane levhe da svjedoče o ljubavi prema Kur’anu i lijepa stihozbirka Poj sa stabla života da nas podsjeti na vrlog insana, plemenitog supruga i brižnog babu i još brižnijega dedu.
Neka ti Dragi Allah podari Svoju Milost i Oprost, i na onaj Dan konačnog obračuna dadne knjigu tvojih djelā u desnu ruku, a čeljadi tvojoj da podari vjeru, sabur i snagu. Svima nama koji te znadosmo i drugovasmo s tobom, ostaje praznina i bol koja je ljudska, čovjeku prirodna.
El-Fatiha.
Mostar, 1.11.2020.
Salem-ef. Dedović, mostarski muftija
(Preporod.info)
